RKT župa Sv. Leopolda Bogdana Mandića - Zagreb, Ljubljanica-Voltino

20.06.2010.
ZAHVALA ZA KRAJ ŠKOLSKE GODINE
Ovu nedjelju, 20. lipnja Sv. Misom u 11.30 zahvalili smo Bogu za proteklu školsku i pastoralnu godinu. Radi produljenog vikenda samo se manji broj naše školske djece sakupio u župnoj crkvi sa svojim profesorima i nastavnicima da, predvođeni Župnikom, izreknu svoj - "Bogu hvala!" na još jednoj školskoj godini. Prisutni su molitvom i pjesmom zahvaljivali u ime čitave školske zajednice, a župnik je zaželio djeci blagoslovljene praznike!
Župnik je podsjetio da u protekloj pastoralnoj godini svećenika možemo biti radosni što doživljavamo svećenstvo jednog našeg župljanina. Alan Modrić, isusovački kandidat za svećenika, svećenički red će primiti u isusovačkoj bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj u subotu, 31. srpnja. Za nas i našu župu to je poseban trenutak te se nadam da ćemo usprkos ljetnim odmorima i vrućinama naći vremena da sudjelujemo u što većem broju u tom slavlju. U našoj će župi Alan slaviti svoju MLADU MISU koja će biti u nedjelju, 19. rujna prije podne (točan sat bit će naknadno objavljen). Za mladu misu ćemo se posebno pripremati i molitveno u prigodnoj trodnevnici od 15. do 17. rujna. U tom smislu čeka nas bogato ljeto i jesen jer samo jedan dan prije, u subotu, 18. rujna u našoj župi će biti sakramenat sv. Potvrde koju će podijeliti krizmanicima kardinal Josip Bozanić.
Župnik se osvrnuo i na skori završetak radova na fasadi naše crkve. U crkvi se već osjeća velika promjena, osobito u vrućim danima kada ova izolacija pomaže da se održava primjerena temperatura. Do sada smo prikupili i potrošili 180.000 kuna za kamenu vunu, prvu ratu izvođačima i kamene klupčice. Sada slijedi plaćanje druge rate, plaćanje limarski radova, a to ćemo moći učiniti samo ako opet ponešto prikupimo putem uplatnica. Vjerujem da će svatko od nas naći način da pomogne izgradnju ove crkve sv. Leopolda Mandića, Ljubljanica-Voltino. Ako ne novčanim prilogom, onda svakako podrškom, molitvom ili svojim sudjelovanjem u životu i rastu župne zajednice. Hvala Vam na svemu što ste do sada učinili, neka Vas Bog blagoslovi za svaki trud i dobro djelo!

03.06.2010.
Tijelovo
»Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen. (...) Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite, kad god pijete, meni na spomen.« (1 Kor 11,23) - U Katoličkoj crkvi danas se slavi Tijelovo, blagdan kada se procesijama kroz gradove javno svjedoči vjera. Kao i u većini zapadnoeuropskih zemalja, u Hrvatskoj je Tijelovo - državni blagdan. Tijelovo je jedan od četiriju zapovjednih blagdana Katoličke crkve, pomiče se ovisno o Uskrsu i uvijek se slavi u četvrtak nakon svetkovine presvetog Trojstva. Blagdan je to sakramenta u kojem se, kako kršćani vjeruju i svjedoče, na nevjerojatan i neopisiv način daruju Božja ljubav i milosrđe. Na današnji se blagdan, kao i na još nekoliko blagdana tijekom godine, izlaže Presveti sakrament. Noseći ga gradom u procesiji, vjernici sa svojim svećenicima tako javno svjedoče svoju vjeru.
Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove nastala je u vrijeme kada je slavljenje Euharistije bilo u velikoj krizi. Najprije se počela slaviti u biskupiji Liege god 1246., a zatim ju je 1264. papa Urban IV. proširio na cijelu latinsku Crkvu. Nakon toga Euharistija se počela nositi u procesiji, a od 14. stoljeća te procesije su bivale sve svečanije.
Čitav euharistijski kult Crkve, njena žrtva, pričest, satovi adoracije, blagoslovi, procesije, izvor su i životna objava samoga Isusa Krista koji je u Euharistiji osobno prisutan. On je doduše pod prilikama kruha i vina naoko tih i slab, ali je stvarno živ u najvišem stupnju, On radi i djeluje oko našeg spasenja. Iz te nečujne, skrovite prisutnosti Isus prodire u srca, osvaja duše, formira misli, ulijeva dobre nakane i velike odluke za vidljiva djela, ispovijest vjere, očitovanje ljubavi, djelovanje koje će formirati život i dati oblik svijetu. Euharistija je dakle izvor snage i života koji se bez mjere i vječno izlijeva u duše, a iz njih u Crkvu, u vanjski svijet. To Euharistija postaje svakome koji hoće da mu to bude, koji je traži i od nje živi. A tko od Euharistije živi, on će kao i Isus postati izvor života i spasenja za sve druge ljude.

30.05.2010.
Presveto Trojstvo
Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji! - antifona nedjeljnog psalma uvodi nas u uzvišenu tajnu Ljubavi i Mudrosti Trojstvenoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Jedan Bog u tri Božanske osobe – razlog je i opravdanje naše vjere, naše nade i naše ljubavi, ali i velika tajna pred kojom naš um ostaje bespomoćan i nijem. Pa ipak, sveti Augustin koji je napisao kompleksnu i voluminoznu raspravu o Trojstvu piše: "Govorimo o tri Osobe, ne stoga što bismo time odgovorili tko je Bog stvarno, nego zato da ne bismo posve zanijemili."
Katekizam Katoličke Crkve nas uči da: «Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinoga Boga u Trima Osobama - istobitno Trojstvo. Božanske Osobe ne dijele među sobom jedno božanstvo, nego je svaka od njih potpuni Bog. Naš kršćanski život je zajedništvo sa svakom od Božanskih Osoba, bez ikakva njihova odvajanja. Ako slavimo Oca, ujedno slavimo i Sina i Duha Svetoga.''
Po krštenju svatko od nas živi životom Presvetog Trojstva, ucijepljeni u božansku narav živimo s njom, po njoj i u njoj. Naše znamenje križa, svaka naša molitva, naše Vjerovanje – sve u sebi nosi tajnu blizine Božje. Istinsku blizinu, radost i stvaralačku snagu Mudrosti Ljubavi Božje osjećamo svakoga dana iznova: u bistrini jutra, vrelini sunca, u vjetru i kiši, u svemu što nas okružuje. Mudrosni putovi Duha Svetoga koji nadilaze sve ljudske putove, žele nas povesti u nebesku domovinu i dovesti u Dom dobroga Oca kojeg nam je navijestio i očitovao Krist Gospodin.
Neka nas kroz nedjeljna čitanja vodi Duh Božji da se potpuno otvorimo volji i ljubavi Trojedinog Boga „čija su radost djeca čovjekova“ (Izr 8,31) jer ….. «kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.“ (Iv 16, 13) A.H.

23.05.2010.
Blagdan Duhova
Danas, na blagdan Duhova, spominjemo se silaska Duha Svetoga na apostole, čime je dovršeno uskrsno djelo spasenja. Isus je bio rekao svojim učenicima da ih neće ostaviti kao siročad, i zato im je obećao poslati Duha Svetoga po kojem će on biti u svojoj Crkvi do svršetka svijeta. Prije svog uzašašća na nebo, naložio im je da obećanog Duha čekaju u Jeruzalemu. To je obećanje Isus ispunio pedeset dana nakon uskrsnuća, na židovski blagdan Pedesetnicu.
Apostoli, onako teško poučljivi, „bezumni i srca spora“, kako im je Isus rekao; plašljivci, koji se zdog straha odriču Isusa i skrivaju iza zaključanih vrata, odjednom postaju hrabri, poletni i prosvijetljeni. Izlaze van i Petar počinje pred mnoštvom propovijedati o Isusu, otvoreno i neustrašivo; i na taj se dan dalo pokrstiti oko tri tisuće duša. Tako je dan Duhova za Crkvu postao datum njezina rođenja.
Duh Sveti je Duh Boga Oca i Sina Božjeg Isusa. On će Crkvu poučavati i dozivati joj u pamet sve što je Isus govorio i činio, vodit će ju kroz svu povijest. On će Crkvu štititi od opasnosti iznutra: od razdora i svađa, i izvana: od onih koji će je htjeti uništiti. Duh Sveti poslan i trajno slan svim članovima Crkve, u toj će mjeri postati i naš Duh u kojoj ga želimo i trudimo se usvojiti ga, u toj će se mjeri onda ostvariti blizina i jedinstvo između Boga i nas, te među nama samima.
Mi kršćani obdareni smo Duhom Svetim osobito po sakramentima Krštenja i Potvrde, svete Pričesti, te uopće po sudjelovanju u životu Crkve. Ali sam je Isus rekao: „Duh puše gdje hoće.“, pa iako je Duh dar Isusov Crkvi, on se daruje svakom čovjeku otvorena srca.
Neka naša molitva koju upućujemo Bogu danas bude molitva našega života uvijek upućena po Duhu Svetom: „Dođi Duše presveti,... mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim. Bez Božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. Daj nam krepost zaslužnu, i smrt lijepu blaženu, daj vjekovit svima raj! Amen.“ kapelan, Ivan Valentić

12.05.2010.
Proslava Leopoldova, župnog blagdana
Devetnicom kao daljnjom a trodnevnicom od nedjelje 9. do utorka 11. svibnja kao bližom duhovnom pripravom u okviru svibanjskih pobožnosti, naša župa pripravljala se za proslavu "Leopoldova 2010." Pobožnosti na čast sv. Leopoldu Mandiću bile su u 18.20, a propovijedane mise trodnevnice u 19 sati. Predvodila su ih trojica svećenika - Vjekoslav Meštrić župnik zagrebačke župe Svete obitelji, Konrad Žižek, župnik Utrina te Antun Vukmanić, župnik Sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci. Na samo Leopoldovo, župno proštenje bilo je u srijedu 12. svibnja, a mise su slavljene u 9, 11.30 te u 19 sati. Misi u 11,30 prisustvovali su i učenici te nastavnici škola na području župe. Svečana blagdanska koncelebracija bila je navečer u 19 sati, uz župnika Davora Štuljana i svećenike Trešnjevačkog dekanata i šire, prevodio je i propovijedao varaždinski kapucin fra Goran Rukavina. U okviru ovogodišnjeg Leopoldova, u nedjelju 9. svibnja u 20 sati nakon večernje mise održan je koncert zbora "Sunce" koji se u župnoj crkvi predstavio gospel programom. Večernji koncert je i u nedjelju 16. svibnja, kada će u 20 sati nastupiti mješoviti zbor župe Sv. Pavla iz Retkovca s duhovnom i klasičnom glazbom.

02.05.2010.
Počela je izrada fasade na crkvi
Ovih dana započela je izrada vanjske fasade na crkvi. Završetak radova se predviđa do kraja mjeseca lipnja. Cijena ugovorenih radova je oko 277.000 kn + PDV. Od pet pristiglih ponuda odabrana je ova najpovoljnija. U tu cijenu ne ulaze limarski i kamenarski radovi (klupčice i cokl) i kamena vuna koju smo već platili i s PDV-om košta 93.000 kn. Dogovoren je i način plaćanja. Već do kraja ovog mjeseca bi trebalo prikupiti novac i za prvu ratu izvođačima - pa sad za nju intenzivno prikupljamo sredstva. Na ulazu u crkvu postavili smo stol u kojemu je škrabica u koju možete darovati svoje priloge isključivo za ove radove. Novac od prodaje brošura, sličica, razglednica i magneta i drugih materijala koji su na stolu isključivo je namijenjen za troškove fasade. Bez obzira što mnogi ljudi u ovom vremenu oskudijevaju uzdamo se da ćemo do kraja godine zajedničkim odricanjem i darom svih župljana zatvoriti financijsku konstrukciju i uspjeti privesti kraju ovaj veliki posao. Uzdamo u pomoć Božju i zagovor našeg zaštitnika Sv. Leopolda Mandića!
Pripremamo se za župni blagdan, kojim se spominjemo našeg zaštitnika, Sv. Leopolda Mandića. Već sutra, 3. svibnja, započinje devetnica, a tri dana prije i trodnevnica koju će predvoditi svećenici gosti, te će sudjelovati različiti zborovi i održavati se koncerti. O svemu tome bit ćete opširnije obaviješteni u župnom listiću te plakatu koji pripremamo za slavlje.

01.05.2010.
PRVA PRIČEST
Slavlje PRVE PRIČESTI u našoj župi je danas 1. svibnja u 10.00 sati. Toga dana nema u crkvi drugih sv. Misa.
Prvom pričešću počinje hod s Kristom, povjeravanje Njemu, i to ne samo s vremena na vrijeme, nego danomice. Jedna izreka kaže da nema loših vremena dok ima dobrih ljudi, a Krist se iskazao kao najveći prijatelj svakog čovjeka. S Njime i najteže situacije postaju podnošljive. Prvopričesnici su nestrpljivo odbrojavali dane i noći, radosno čekajući trenutak kad će po prvi puta u svoja prsa primiti Krista pod prilikama kruha.
To je također veliki dan i za roditelje naših prvopričesnika. S pravom mogu biti ponosni, jer su svoje mališane doveli do te bitne postaje života. Pokazivali su im životnim primjerom kako se Bogu moli i kako se Boga voli. Moraju, međutim, biti svjesni da to nije konac puta. Dapače! Svaki, a pogotovu vjerski odgoj, mora biti trajan. Od odgoja se ne može otići na godišnji odmor. Božje zapovijedi se ne smiju izvršavati selektivno, tj. nešto mi se sviđa, pa to hoću, a nešto ne, pa to neću... Prvopričesnik će se tijekom prve sv. pričesti sigurno oduševiti, ali ne smije ni u kom slučaju sve stati na tome. Valja kontinuirano, neprekidno kroz život koračati s Kristom. On nam je hrana, zaštita, obrana. (Fra Ivo Živković)

25.04.2010.
Nedjelja dobrog pastira
Prva Crkva - apostoli Uskrsnulog gorljivo, beskompromisno i hrabro navješćuju evanđelje: Isusa. Pronose Radosnu vijest gradovima, narodima, plemenima, pucima i jezicima. Navješćujući Isusa onima koji imaju uši za Božji glas ispunjaju radošću i Duhom Svetim, a onima koji trpe od duhovne gluhoće i zatvorenosti srca postaju povodom za bijes i zavist.
Apostoli Kristovi prolaze gradovima. Gradovi u simboličkom smislu predstavljaju znak nastanjivanja nomadskih naroda, mjesto zaustavljanja i stabilnosti, mjesta sigurnosti i uređenih ljudskih zajednica, mjesta uređenog društvenog poretka. Prema srednjovjekovnim nazorima čovjek je hodočasnik iz jednoga grada u drugi: život je prijelaz iz zemaljskog, donjeg u nebeski, gornji grad. «Gore je grad svetaca; dolje, ljudi, hodočasnici milošću, (izabrani) građani grada odozgo hodočaste u kraljevstvo.» (DAVS,32) U Starom zavjetu gradovi se opisuju kao osobe, a u Novom zavjetu grad poprima značenje i postaje simbolom majke što je lijepo opisano u Pavlovoj poslanici Galaćanima, a posebno opširno obrađeno u Otkrivenju u kojem su suprotstavljeni dva grada: Veliki Babilon i Nebeski Jeruzalem. Nebeski grad rađa duhom, zemaljski grad tijelom.
Prototip ovoj simbolici nebeskog i zemaljskog grada, donose nam upravo nedjeljna čitanja u slici pogana koji «su slušali radovali se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše» i Židova koji su se «puni zavisti psujući suprotstavljali onomu što je Pavao govorio»; učenika koji slušaju glas Isusov i koji ne odbacuju od sebe život vječni, i Židova, njima podložnih „bogobojaznih žena“ i gradskih poglavara koji odbacuju Riječ Božju i «sami sebe ne smatraju dostojnima života vječnoga», kako im poručuje sveti Pavao. Sveti Ivan u knjizi Otkrivenja donosi eshatološku viziju Života kojega neće izgubiti nitko od onih koji poslušnošću riječi Božjoj ostaju u ruci Očevoj, u kome je štit i svaki oblik sigurnosti koji ne jamči ništa i nitko drugi osim Oca. Ruka Isusova je ruka Očeva, ruka u kojem nam je nezasluženo pružena Božja snaga, vlast, pomoć i zaštita.
Otvorimo, stoga, svoje uši za glas Dobroga pastira, vjerujmo i smatrajmo sebe dostojnima života vječnoga, priklonimo se strani onih koji čuju, raduju se, slave i vjeruju riječi Božjoj, prihvatimo ispruženu ruku Očevu, njegovi zaštitu i vlast i znajmo: «da je Gospodin Bog: on nas stvori i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.» (Ps 100, 3) A.H.

04.04.2010.
SRETAN USKRS!
Resurrectio Domini, spes nostra!
Uskrsnuće Kristovo naša je nada!
To Crkva danas radosno proglašava: navješćuje nadu koju je Bog učinio čvrstom i nepobjedivom uskrisivši Isusa Krista od mrtvih; donosi nadu koju ona sama u srcu nosi i želi podijeliti sa svima, na svakom mjestu, posebice ondje gdje kršćani trpe progonstvo zbog svoje vjere i svojeg zauzimanja za pravdu i mir; zaziva nadu sposobnu uskrsnuti hrabrost za dobro pa i onda, osobito onda, kad to nije jednostavno. Danas Crkva pjeva o "danu što ga učini Gospodin" i poziva na radost. Danas Crkva moli, zaziva Mariju, Zvijezdu spasenja koje je srce Krista, pashalne žrtve, Jaganjca koji je "svijet otkupio", Nevinoga koji "nas je pomirio s Ocem". Njemu, pobjednome Kralju, Njemu raspetome i uskrslome, mi radosno kličemo svoj Aleluja! POGLEDAJTE SLIKE S USKRSNOG BDIJENJA.

01.01.2010.
Veliki četvrtak
U našoj je župi na Veliki četvrtak počela bliža priprava za Uskrs. Obred Velikog četvrtka uključuje spomen čin Isusova pranja nogu učenicima. Ove godine u našoj župi upriličen je i ostvaren taj događaj Posljednje večere. Nakon čitanja Evanđelja u kratkoj homiliji vlč. Ivan pojasnio je u par jezgrovitih slika taj Isusov hijerarhijski obrat – učitelj pere noge učenicima. Čin potpuno obrnut kako za ono vrijeme tako i za danas. Možda danas još i više jer je vlč. Ivan upravo naglasio kako danas više odgovara i često se rabi uzrečica da jedni drugima peremo mozgove, a o pranju nogu da ne govorimo. To je zapravo simbličan čin služenja koji se sve manje prakticira i sve se manje cijeni.
Mali i veliki ministranti okružili su svečano postavljen oltar oko kojeg se našlo 12 stolaca za 12 apostola, tj. naših župljana. Apostoli su bili: Hrvoje Bartovčak, Mladen Maslovar, Ivan Topić, Tomislav Kralj, Mile Pervan, Matej Perković, Vedran Dubravac, Mladen Turk, Marijan Furjan, Stipo Damjanović, Ivica Jurić i Davor Borošak. U ozbiljnosti i sabranosti doživjeli smo primjer koji je sam Isus naglasio, a taj je da jedni drugima trebamo služiti bez obzira na status i položaj u društvu, na poslu, u obitelji. Taj čin služenja zapravo je ona prava, konkretna ljubav koju bismo trebali prepoznati i na kojoj bismo trebali neprestance zahvaljivati. BB

28.03.2010.
Cvjetnica
Hosana! Hosana! Sinu Davidovu! Blagolovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Ove poklike ponavljamo prije samog euharistijskog kanona svake svete Mise. Tako su i stanovnici Jeruzalema i hodočasnici iz cijele Isusove domovine dočekali Isusa na ulazu u Jeruzalem. Danas na Cvjetnicu - nedjelju muke Gospodinove, prisjećamo se tih događaja i slavimo ih. Isus dolazi u naš grad, dolazi u naše srce u svetoj Misi koju slavimo. Priredimo mu doček dostojan našeg Spasitelja, Mesije i Gospodina. Očistimo ne samo svoje stanove, nego posebno očistimo svoja srca i dušu. Izmirimo se sa susjedom s kojim smo u zavadi, izmirimo se s kolegama na poslu, s ukućanima, suprugom, bratom i sestrom. Cvjetna nedjelja je nedjelja muke Gospodinove jer se na misama čita ili pjeva cijela muka Gospodinova dozivajući nam u pamet cijelost vazmenog misterija - muke, smrti i uskrsnuća. Ustalio se običaj da se u crkvama događa procesija i svečani blagoslov maslinovih i palminih grana. U nekim krajevima naše domovine se ujutro umiva cvijećem pripravljajući se za Veliki tjedan. Umijmo se tom milošću koju nam raspeti Isus pruža s križa, jer on je uzeo sve grijehe naše i prikovao ih za ovo drvo spasa.
Ove godine u Veliki tjedan uvest će nas Evanđelist Luka. Lukino evanđelje donosi Isusovu muku, smrt, i uskrsnuće s posebnim čarima jer on piše poganim Grcima. Lukin Isus je pravednik koji oprašta svim svojim neprijateljima, onima koji ga osuđuju, izdaju, pljuju, bičuju i razapinju na križ. On ispravlja sve naše krivnje i pere u krvi svojoj. Obratimo Mu se i iskusimo tu milost koju nam daje. Pomirimo se jedni s drugima i s Bogom od kojeg smo se odmetnuli bezakonjem, svojim izdajama, preljubima, ogovaranjem, svojom lijenošću, svadljivošću, svojim mrmljanjem i prigovaranjem. Bijmo se u prsa što učinismo našem Spasitelju. Kajmo se braćo, kajmo!
Neka nam ovi veliki danu budu doista veliki i spasonosni da možemo klicati: Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana! Hosana (Gospodine, spasi nas, Budi nam milostiv!). Svet, Svet, Svet! Stipo Šarić

21.03.2010.
Peta korizmena nedjelja
"Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
Isusa žele uhvatiti u riječi, iznenaditi, umanjiti pred očima ljudi i optužiti pred nositeljima vlasti. Žena ovdje uopće nije važna. Farizejima je ta žena dobra izlika da Isusa dovedu u nepriliku. Farizeji su imali pravo s obzirom na Mojsijev zakon. Zakon je, naime, naređivao Židovima da učine sve kako bi se iskorijenilo zlo u Izraelu. Tada je to omogućavalo i smrtnu kaznu teškim prekršiteljima. No, Isus sada otkriva novi lijek čovjeku: Božje milosrđe umjesto stroga suda i milost umjesto krutog zakona. Ovdje se otkriva poruka sažeta već u knjizi proroka Ezekijela: „Bog ne želi smrti grešnikove, nego da se obrati i živi“ (Ez 33,11)
Zanimljiva je Isusova šutnja. On na optužbe ne reagira na prvu kao što to mi često činimo. On je strpljiv. Sagiba se i piše po podu. Mnogi su ovo pisanje tumačili na različite načine: tako sv. Jeronim govori da je Isus po prašini pisao grijehe svakog od tužitelja, Bonaventura Duda drži da je pisao od bijesa zbog pakosti tužitelja jer i mi kad smo nervozi šaramo po papiru, drugi pak drže da je pisao njihova imena. Bilo kako bilo Isus se ne žuri sa presudom. „Tko je od vas bez grijeha….“ Tim riječima Isus ne staje na stranu grijeha, nego na stranu grešnice. Tako je zauvijek postavio temelje načelu da treba dobro razlikovati grijeh i čovjeka grešnika. Osim toga posramio je i optužitelje jer njima nije bilo ni do zakona ni do grešnice. Naš bi narod možda preveo ovu rečenicu: „Metite pred svojim vratima.“ Susret s bolnom istinom optuženike vodi prema tome da odbacuju kamenje, a time i osudu. Tko zna, možda je nekoga od njih ovaj čin potakao na obraćenje. Dojmljiva je slika kamenja u rukama koje postaje beskorisno nakon Isusova govora. Što je u našim rukama, čime se mi branimo, možemo li i mi sve ono što je krivo odbaciti i odlučiti se braniti istinom evanđelja? Na posljetku kaže Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više.“ Nikada joj nitko nije rekao ovakve riječi, nikad je nitko nije pogledao na ovakav način. Nekoliko minuta prije bila je osuđena na smrt, a sada ne samo da je spašena nego i oslobođena. Kao da se nanovo rodila, nanovo zadobila izgubljeni smisao. Ivan Valentić, kapelan

18.03.2010.
Biblijska grupa u župi - korizmeni hod s Riječju Božjom
Svakoga četvrtka u korizmi u 19:30 sati održava se u našoj župi biblijska grupa. Grupu vodi naš stalni đakon Stipe Šarić prema metodi Lectio Divina – Božansko čitanje. Kroz čitanje, razmišljanje i razmatranje Riječi Božje polaznici uče osluškivati i prepoznavati poruku Božju i njezin duboki smisao za sebe i svoj život u njegovim konkretnim situacijama, duhovno se pripremati za slavlje nedjeljne Euharistije, te živjeti i odlučivati u svakodnevnom životu u skladu s Božjom Riječi. U okviru jednog sata polaznici mogu dobiti i praktične upute za javne nastupe, razvijati pristup Bibliji kao aktualnom tekstu kroz koji i današnjem suvremenom čovjeku progovara Bog s jednakom odlučnošću i ljubavlju kao što je to činio Abrahamu i Mojsiju, starozavjetnim prorocima, kraljevima, sucima, svetom Pavlu i Kristovim suvremenicima. Pažljivim čitanjem biblijskih tekstova, ponajprije nedjeljnih čitanja, polaznici proširuju i bazu znanja vezanih uz povijesne, arheološke, geografske i etnografske činjenice kao i društveni, pravni i politički kontekst događaja i okolnosti života izabranog naroda. L e c t i o D i v i n a - metoda čitanja i razmišljanja o Biblijskom tekstu sastoji od IV. koraka ili stupnja kroz koje se čitač postupno udubljuje u Božju Riječ. I. Korak je pristup Biblijskom tekstu kroz čitanje i nastojanje da se shvati što nam tekst govori. II. Korak je razmišljanje ili meditacija o nekom dijelu teksta koji nas se posebno dojmio, riječ ili misao koja nas je na poseban način zahvatila i potakla na razmišljanje. III. Korak Lectio Divina je molitva ili oratio. Ona se, zapravo, razvija iz prijašnjih koraka, jer interakcija Božje Riječi i našeg života izaziva izgovaranje molitve. IV. Četvrti i posljednji korak je motrenje ili kontemplatio, mir i radost u Božjem odgovoru. Ovdje više ne razmišljamo o biblijskom tekstu, već jednostavno „gledamo“ i „motrimo“ Božji odgovor. Sveti Ambrozije je rekao: "Kad netko započne čitati božanska Pisma, Bog se vraća i šeće s njim u zemaljskom raju."

14.03.2010.
Četvrta korizmena nedjelja
U vremenu kada djeca roditeljima ne iskazuju odgovarajuće poštovanje, kada roditelji pokušavaju, ali često puta ne uspijevaju u potpunosti shvatiti svoju djecu, Isus nam nudi odgovor.
Nitko od nas ne može sama sebe sagledati i razumjeti do u detalje zašto je u svojoj prošlosti postupio ovako ili onako. Kažemo ponekad: „Ne znam što mi je bilo!“ I doista ne znamo i ne možemo biti svjesni kako je na nas utjecala naša narav, naša okolina, životne okolnosti, drugi ljudi... Kako god bilo, griješimo, i to često. Tako smo u poznatoj Isusovoj prispodobi mogli vidjeti kako lakomisleni mladić može strašno pogriješiti. Osjetio je miris novca, pomislio kako je u cijelosti sam spreman upravljati svojim životom i dobrima, napušta „stegu“ očinskoga doma i odlazi u svijet kako bi ostvario životne snove. No ubrzo zbog nepromišljenog načina života dolazi do strašnog sloma. Dolazi do velikog razočaranja, otvaraju mu se oči i postaje svjestan da je život ipak nešto više, da „stega“ očeva doma nije sputavanje, nego milost koja otvara mnoga vrata i osigurava obilje radosti. Shvativši svoj grijeh, sin se kaje, ponizno priznaje svoje slabosti i odlučuje oca moliti za oproštenje. Nama se na žalost mnogo puta događa da ne priznajemo svoj grijeh i svoje slabosti, da si nismo sposobni pogledati u oči i reći: „Pogriješio sam.“ Koliko god istina bila bolna, moramo se s njom suočiti. Pao sam na ispitu, jer sam ljenčario. Odnosi u mojoj obitelji su loši jer odbijam razgovarati, bježim u alkohol, kocku i sumnjiva društva... I tako dalje, i tako dalje. Dokle god ne priznamo da smo pogriješili, kao izgubljeni sin, nećemo moći ništa učiniti, nećemo se moći pomaknuti s mjesta. Priznanje i pokajanje dovodi do obraćenja, do promjene života. Slika oca iz Isusove prispodobe zapravo je slika Oca nebeskog koji svoju izgubljenu djecu čeka raširenih ruku. Bog je milosrdni otac koji svoje grešno dijete ne osuđuje, nego ga grli, daje mu sigurnost, i uvijek daruje novu priliku. Neka i nama prispodoba o izgubljenom sinu bude poticaj da Boga gledamo kao milosrdnog Oca, i da se iz dana u dan vraćamo u njegov zagrljaj. Ivan Valentić, kapelan

07.03.2010.
Treća korizmena nedjelja
Nalazimo se u vremenu korizme, za koje svi dobro znamo da je to vrijeme tišine, odricanja i solidarnosti. Raduje nas svaka dobrotvorna djelatnost u našoj župi, školi... Ali, je li to doista solidarnost, sebedarje u punom smislu?! Ponekad bismo se trebali upitati kolika je naša vjernička odgovornost i kakve je doista kvalitete? Volimo često govoriti o solidarnosti. Tu uglavnom mislimo na konkretne materijalne potrebe. Ali to nije solidarnost u punini. Ona je puno više. Bojimo se materijalnog siromaštva, a zaboravljamo ili ne vidimo da padamo u emocionalno siromaštvo. Mnogi ljudi ne oskudijevaju materijalno, ali su usamljeni i osjećaju se zaboravljenima. "Obrisati" tužnome suzu važnije je od zlatnog nakita. Trebalo bi posvijestiti da materijalno bez duhovnog nije cjelovito sebedarje. Isus nas uči primijetiti svoga brata pokraj sebe, dati mu snagu i volju za život osmijehom, pružanjem ruke. Jer veličina čovjeka je u tome da iskreno želimo dobro drugome.
Često spominjem vjeroučenicima izreku pape Ivana Pavla II.: "Nitko nije tako siromašan da ne bi imao što dati. I nitko nije toliko bogat da ne bi mogao primiti." I ove godine vjeroučenici-pripravnici za sakramenat sv. Potvrde pokušat će dati nešto od sebe. Svoju volju, talenat, slobodno vrijeme i ljubav. A što je nama činiti? Prepoznati njihov trud, jer milosrđe nije samo materijalne naravi. Solidarnost i ljubav ne pokazujemo tako da prođemo kraj tuđeg truda, okrenemo glavu i zaputimo se svojim putem, nego nagradimo ih svojom pažnjom i zahvalom. Sav njihov trud pridonijet će našoj župnoj zajednici na slavu Svevišnjemu.
Sv. Franjo poručuje da se molimo za istinsku ljubav, da primjećujemo sve dobro oko sebe, da živimo kršćansku, evanđeosku solidarnost koja će nas osposobiti za ljudskost. Uočit ćemo tako sve dobro što stvori Svevišnji, a to je čovjek. I zato je važno u svojem "darivanju, odricanju, milosrđu ili solidarnosti"( ma kako se zvalo) ne promašiti smisao života. Jer smisao ljudskog života je darivanje samog sebe ... jer ne živi čovjek samo o kruhu. Ana Čehulić, vjeroučiteljica

28.02.2010.
Druga korizmena nedjelja
Ponekad, u ovom zamršenom svijetu, posvađamo se sa samim sobom. Od silnih briga zaboravimo na Boga i sebe. Ne idemo na misu, ne molimo, ne pomažemo drugima... Mislim, da se sami sa sobom možemo pomiriti tako da odemo na ispovijed i prvo se pomirimo s Bogom. Nakon ispovijedi možemo krenuti u novi, vjerski život. Zajedno s Bogom nam je lakše i ljepše živimo. Nakon pomirbe trebamo živjeti život bez grijeha i, jednom riječju - promijeniti se. Trebamo se odreći loših navika koje nas odvajaju od Boga. I na kraju, kada sve to napravimo, trebamo zahvaliti Bogu na putu koji nam je odredio i zamoliti ga da nas čuva, kao i sve ljude na ovome svijetu. Sedmašica OŠ Ljubljanica

21.02.2010.
Prva korizmena nedjelja
Najdraži pokajnički psalam – 51 poznat kao ‘Miserere’. “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome” – to je himan koji pokajnik uzdiže Bogu, opisanom crtama milosti i milosrđa. Psalam je to koji, stih po stih, istražuje dva suprotna područja duha – ono mračno zbog grijeha, i svijetlo područje milosti. U prvoj se vrijednosti pojavljuje osobna čovjekova savjest, koja, nakon što je shvatila prirodu vlastitoga grijeha, zahvaljujući novoj osjećajnosti stečenoj preko Božanske Riječi, kreće prema “temeljitoj odluci za promjenom”. Zlo je to koje je duboko ukorijenjeno u povijest i ljudski duh. Ali, iznad svega, zlo učinjeno Bogu, prije nego samima sebi ili drugima, “kršeći njegov zakon, odbijajući njegov nacrt u povijesti, te uništavajući ljestvicu vrednota”: “’Tebi, samom tebi ja sam zgriješio’ – prije eventualne nepravde nanesene čovjeku, grijeh je prije svega izdaja Boga.”. Prividna ozbiljnost ove “teološke” vrijednosti grijeha, ipak se ne otvara beznađu jer, riječi koje prizivaju nevolju grješnika, u isto vrijeme daju “nazrijeti svjetlo milosti i spasenja". Priznavanje grijeha i svijest o vlastitom jadu ne završavaju u strahu ili mòri od suda, već u nadi u pročišćenje, oslobođenje i novo stvorenje”.
Ivan Pavao II.

17.02.2010.
Pepelnica - Čista srijeda
Pepelnica ili Čista srijeda je kršćanski spomendan kojim započinje korizma. Misa počinje u 18.00 sati, a prije mise s početkom u 17.20 sati naša Molitvena zajednica obilježava početak korizme meditacijom i molitvom na temu: "Smiluj se, Gospodine, jer sagriješismo!".
Pepelnica je ostala kao spomen na pokoru koju su činili Židovi tijekom svoje povijesti. Veliki sveci i pokornici Starog zavjeta znali su se obući u kostrijet od grube konoplje, posuti glavu pepelom, i leći u prah u znak da su sagriješili i da žele popraviti svoj život. Prah označuje da je čovjek bez Boga samo gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestane. Tek u Božjoj svemoći i ljubavi taj prah postaje čovjekovo tijelo i duša, i neraspadljiv, besmrtan i vječan. Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv. Korizma, dakle, nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života. Ona donosi nove šanse, nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenuci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i sa tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja, te teških misli i briga. (Dr. Tomislav Ivančić, Oaza života)

14.02.2010.
Dan braka na Valentinovo
Svjetski dan braka, koji se obilježava druge nedjelje u veljači, ove godine pada na sam spomendan sv. Valentina 14. veljače, što mu zasigurno daje dodatnu dimenziju. Predsjednik Vijeća HBK za obitelj uputio je prigodnu poruku za Svjetski dan braka pod naslovom "Pronaći pravo lice ljubavi i imati vremena jedno za drugo". Na stranici HBK za obitelj bračni parovi mogu preuzeti Molitvu za brak i Konkretne ideje za supružnike, a dostupan im je i poklon iznenađenja.
... Valja se ugledati na nekoga tko brižno skrbi o svemu. Netko tko se već ranije ugledao na Svetu obitelj, zajednicu koja od svoga začetka prolazi kroz velika iskušenja. Ne posustaje ni u trenucima kad je život najmilijega člana u smrtnoj opasnosti. Najdraže što imaju je Isus čijom smrću je mogao biti poljuljan Sveti Brak između prognanih, neshvaćenih roditelja, Josipa i Marije. Dapače to ih još više učvršćuje i zajedno kreću dalje. Što ih to zadržava zajedno? Naravno - Ljubav. Njihova ljubav je jaka, istinska, roditeljska, odgovorna. Njihova ljubav je svjetlost na kraju tunela, svjetlost što nadjačava svaku tamu u svim oblicima. Njihova ljubav je postala i moja, i tvoja, i njegova, i njezina. Njihova ljubav je naša ljubav. To je ljubav koja i danas živi. Pokazuje se na različite načine. Nije ju uvijek lako shvatiti, jer je zahtjevna. Na nama je da je prepoznamo u pravom svjetlu. Istinska ljubav je nepromjenjiva, stalna. Ona je osmijeh na licima nas ljudi. Neka se prava, istinska, Ljubav razvija vječno. Neka i ovogodišnji Dan zaljubljenih bude u znaku prave, istinske, ljubavi. (M. P.)

11.02.2010.
Blagdan Gospe Lurdske - Dan bolesnika
Svake godine 11. veljače na dan Gospe Lourdske (Dan bolesnika) u našoj župi CARITAS organizira mjerenje tlaka i šećera u krvi za naše župljane. I ove godine, bez obzira na vrijeme koje nas je zadesilo toga dana (snijeg, led i velika hladnoća), odazvao se, iznad očekivanja, veliki broj naših župljana. Svrha našeg susreta toga dana nije samo pitanje tlaka i šećera, već okupljanje i druženje naših župljana uz čašicu čaja, kave i toplih kolačića. Bilo je vrlo ugodno družiti se i popričati s našim župljanima, ispričati koji vic i do suza se nasmijati. Prekrasno! Moram spomenuti i našu dr. Mariju Jelušić-Družić, sestru Ivu te dvije učenice Anu i Tinu iz medicinske škole, koje dolaze po preporuci prof. Natalije Crnički, bez ikakve naknade na naša okupljanja iako nisu naše župljanke. Ovom prilikom im se želim zahvaliti od sveg srca i u ime CARITASa naše župe što su svoje slobodno vrijeme posvetile nama. Nakon druženja zajedno smo otišli na Misu gdje smo, tko je bio spreman, primili Bolesničko pomazanje. Za CARITAS - Višnja Dropuljić

10.02.2010.
Stepinčevo
Na 50. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca u srijedu, 10. veljače središnje misno slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, kotorski biskup Ilija Janjić, sisački biskup Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić i Ivan Šaško, imenovani bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, generalni tajnik HBK mr. Enco Rodinis, provincijali redovničkih zajednica te još oko 150 svećenika. "Postoje vrijednosti od kojih se ne može odstupiti, jer se ne može zanijekati istina. Ako se to dogodi, život ostaje bez smisla, a življenje bez radosti." - istaknuo je u svojoj homiliji kardinal Bozanić. U Krašiću, svečano misno slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, križevačkim vladikom Nikolom Kekićem te pedesetak svećenika.
U našoj župi obilježavanje Stepinčeva počelo je u 17.20 molitvom i blagoslov s Presvetim. Molitvena zajednica naše župe u suradnji sa zajednicom mladih organizirala je molitveni i meditativni susret na temu „U tebe se gospodine uzdam“. Sveta Misa bila je u 18.00 sati. Nakon večernje sv. Mise u 19.00 sati održan je sastanak s vjeroučiteljima i katehetskim suradnicima.

07.02.2010.
Dan života
„Ljubav predstavlja čovjekovu životnu potrebu“ ističe predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za obitelj krčki biskup Valter Župan u poruci za 15. Dan života koji se slavi 7. veljače. Ljubav je otvaranje, raspoloživost, davanje drugome i za drugoga. Svaki egoizam, kojim se čovjek opredjeljuje za svoje uskogrudne interese, krnji i onesposobljuje čovjeka u najdubljim segmentima njegova bitka. Pomanjkanje ljubavi doslovno vodi u smrt, u nestajanje. Očito je da ovo ne vrijedi samo za vjernike. To je mjerilo za svakog čovjeka. Svačiji će život biti ocijenjen i prosuđen po mjeri ljubavi, dakle po mjeri davanja, raspoloživosti za žrtvu, za drugoga, ističe biskup Župan i poziva da se preispitamo odgajamo li naše mlade za ljubav i sebedarje. Predsjednik Vijeća za obitelj HBK u poruci iskazuje svoje divljenje i podršku roditeljima koji se, ne štedeći sebe, velikodušno odlučuju za ljubav koja je otvorena životu. „Stoga pozivam sve koji na bilo koji način mogu pomoći, da djelatno podrže takve obitelji materijalnom i moralnom podrškom. A to bi u vremenima stalnog demografskog pada, kakvo je nažalost i ovo naše, trebala biti prvenstvena briga“, ističe biskup Župan u svojoj poruci za Dan života. više...

02.02.2010.
Blagdan prikazanja Gospodinova – Svijećnica
Danas je po katoličkom kalendaru blagdan koji nosi dva imena: Svijećnica i Prikazanje Gospodnje. Spomendan je događaja kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i, u nadahnuću, prepoznao u njemu budućeg Mesiju. Mariji je prorekao da će joj "mač boli probosti dušu". Pri tom je Šimun - to je okosnica blagdana - Isusa nazvao Svjetlom, doslovno "svjetlost za rasvjetljenje naroda". Spominjući se toga vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji ova se "marinska svića" pali u različitim prilikama: na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se zapaljena u prozor kad mjestom prolazi tijelovska procesija, nosi na krštenje novorođenčeta i na prvu pričest kao spomen na krštenje; stavlja se i u ruku umirućem kao ohrabrenje i znak nade u vječni život....
Otuda blagdanu pučko ime - Svijećnica. Blagdanu je središte Isus pa se zove Prikazanje Gospodnje; no istodobno je naglašena, Marijina uloga. U pučkom je izričaju to dvoje spojeno pa se, osobito u Slavoniji, blagdan zove i "Svitlomarinje" (Isus - svjetlo Marijino). Mnoge Marije toga dana slave svoj imendan. Iako ne spada među zapovjedne svetkovine, puku je drag i crkve su toga dana vrlo posjećene.
U našoj crkvi sv. Misa je u 18:00 sati. Mjesto čina pokajanja na početku Mise imamo blagoslov svijeća koje nas podsjećaju na naše krštenje te na životno pristajanje uz Krista koji je svjetlo.

24.01.2010.
Izbori, poplave i potres
Ove teme zauzimaju glavno mjesto ovih dana u našim medijima, ali i u međusobnim razgovorima. Ni mi kršćani ne možemo ostati mimo svih događanja koja zaokupljaju sve ljude. Nalazimo se na početku godine kojoj neki nagoviještaju crne statistike. Uz evropsku recesiju kojoj se polako nazire kraj, mi u Hrvatskoj tek ulazimo u krizu koja je posebna i tipična samo za naše prilike. Dugo su naši vlastodršci propuštali učiniti neke radikalne rezove, ali čini se da će ove godine trebati konačno nešto učiniti. Već su mnoge tvrtke zatvorene, a mnogi radnici po nekoliko mjeseci nisu dobili plaću. Netko je predvidio da će u ovoj godini oko pet stotina radnika mjesečno ostati bez posla. Ne znamo da li su ta predviđanja točna i nismo sigurni da li će se ostvariti, ali svakako kriza je ušla i u naše domove i u naše džepove. Ispraznilo se i ono malo zaliha koje smo teško uštedjeli proteklih godina. Čovjek se pita nije li ovo vrijeme recesije ujedno i vrijeme da konačno progovorimo o «recesiji duše» koju trpimo i u kojoj grcamo već desetljećima. Hoćemo li na tom polju što učiniti? Hoćemo li uvesti «antirecesijske mjere», hoćemo li donijeti nove «zakone». Trebamo li čekati skrštenih ruku da nas sve potopi poplava ponude ovoga svijeta ili da nas uništi potres u kojem gubimo sve što vrijedi? (dš) više...

23.01.2010.
Caritas - pomoć za stradale
Prošle smo nedjelje prikupljali sredstva za stradale u potresu na Haitiju i za stradale u poplavama u Hrvatskoj. Prikupili smo 10.756.00 kn. Što je već uplaćeno na račune Hrvatskog Caritasa otvorene za tu namjenu. U akciju Hrvatskog Caritasa kojom se prikuplja pomoć stradalima od potresa u Haitiju uključio se i Prvostolni kaptol Nadbiskupije zagrebačke donacijom 100.000 kuna. Akciju je Hrvatski Caritas pokrenuo 13. siječnja, a do danas je ukupno prikupljeno 1.625.000 kuna. Hrvatski Caritas i nadalje poziva sve u Hrvatskoj da unatoč krizi i recesiji iskažu solidarnost sa stradalima u Haitiju koji se, uz pomoć darovatelja iz cijeloga svijeta, bore za preživljavanje u dramatičnim okolnostima.
Ivan Milovčić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Boris Peterlin, voditelj posebnih projekata i akcije „Za 1000 radosti“ u HC-u, u četvrtak 14. siječnja 2010. posjetili su Kosinjsko polje u Lici. Osim o 500-tinjak osoba o kojima svakodnevno skrbe dostavljajući im čamcima najpotrebnije, Caritas Gospićko senjske biskupije spreman je za pomoć obiteljima kad se voda povuče.
više...

14.01.2010.
Kardinal Bozanić uputio čestitku novoizabranom predsjedniku Republike Hrvatske
Posljednjih mjesec dana stare i početak nove godine u velikoj mjeri obilježeni su izborima za predsjednika Republike Hrvatske. Zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić uputio je 14. siječnja čestitku novoizabranom predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću sljedećeg sadržaja:
"Kao zagrebački nadbiskup čestitam Vam na izboru za predsjednika Republike Hrvatske i na povjerenju što su Vam time iskazali hrvatski građani. Crkva smatra poštovanja vrijednim djelo onih koji se radi služenja ljudima posvećuju dobru države te na sebe uzimaju teret odgovornosti. Premda su Crkva i država svaka u svom poretku neovisne i samostalne, obje, premda zbog različitih razloga, u službi su osobnog i društvenog poziva istih ljudi. Stoga ta uzajamna samostalnost ne zahtjeva odijeljenost koja bi isključivala njihovu suradnju. Potrebno je promicati pozitivnu i otvorenu laičnost, koja je utemeljena na ispravnoj samostalnosti između svjetovnog i duhovnog reda, kako bi rasla zdrava suradnja i osjećaj zajedničke odgovornosti za opće dobro." (ika) više...

24.12.2009.
Sretan Božić
Ova godina, na širem planu, počela je u znaku «recesije», a završava izborima za predsjednika Republike Hrvatske. «Prošla je vrlo brzo», zaključuju mnogi ovih dana. Sigurno je jedno: vrijeme neumoljivo prolazi, nižu se dani, mjeseci i godine... Mi, ljudi, tu ne možemo puno učiniti. Ne možemo ni usporiti ni ubrzati vrijeme, «možemo ga tek ispuniti mnogim dobrim djelima,» piše jedan teolog. Čime smo mi u župi Sv. Leopolda Mandića ispunili ovu godinu? Što je sve aktualno? O tome neka nas podsjeti ovaj tekst.
U našoj župi događa se u posljednjih nekoliko godina svojevrsna «smjena». Mnogi naši stanovi i kuće su se ispraznili, a na njihovo mjesto dolazi druga ili čak treća generacija. Grade se nove kuće koje strše u visinu i dominiraju ovim trešnjevačnkim kvartom, gdje su donedavno prevladavale prizemnice ili jednokatnice. Dolaze i doseljavaju se nove obitelji, od kojih tek manji dio uspostavlja kontakt sa crkvom. I dok u kućama na Ljubljanici postoji kontinuitet, u stanovima u Voltinom svake godine prilično su velike promjene. Često prilikom blagoslova čujemo: «Oni su se odselili, ili tu žive povremeno neki podstanari" i slično ... Česte promjene i seobe obilježavaju veliki dio naše župe. Zbog toga našu statistiku i popis često moramo korigirati i prepisivati.
Prošle smo godine 2008./09. obišli 1590 kuća i stanova, dok u popisu imamo preko 1850. K tome, već petu godinu obilazimo i ulice od Hanamanove do Tomislavove i željezničke pruge. (u dogovoru sa župom Sv. Nikole Tavelića). Zajednički prijedlog o pripojenju tog dijela Voltinog naselja župi Sv. Leopolda Mandića još uvijek stoji na Nadb. Duh. Stolu. Što je sve napravljeno u 2009. godini, a što se planira činiti u 2010. godini pročitajte u našem listiću.
Blagoslov kuća traje od 26. prosinca 2009. do 6. siječnja 2010. godine. Uz župnika, kapelana i đakona nekoliko dana će blagoslivljati naši bogoslovi-akolite koji trenutno studiraju u Rimu (Alan Modrić i Josip Horvat). Na sv. Stjepana i sv. Ivana (26. i 27. prosinca) početak blagoslova je u 14.30 sati, a ostalim danima u 9.30. Završetak je u 17.00 sati. Odmor za ručak je između 13.30 i 15.00 sati. Za vrijeme trajanja blagoslova kuća svaki dan ćemo slaviti večernje sv. Mise u 18.00 sa zajedničkim nakanama. U tim misama molit ćemo za potrebe onih obitelji i pojedinaca koje smo toga dana vidjeli i posjetili u njihovim kućama. Također na tu misu mogu doći i ostali župljani ili oni koji možda nisu stigli svećenika dočekati na blagoslovu. Misne nakane ćemo pročitati na početku sv. Mise.
Sretan Božić i zdrava i uspješna Nova 2010. godina! Vaš župnik sa suradnicima.

arhiva