Vjeroučitelj Stipo Šarić – priprema za trajni đakonat u našoj župi. Pripreme se odvijaju svakog utorka te petkom i jedne subote u mjesecu. Evo kako on opisuje svoj poziv:
U trajni đakonat mogu pristupiti neoženjeni muškarci stariji od 25 godina i obvezuje ih celibat, oženjeni muškarci stariji od 35 godina i udovci koji su navršili 65. godinu života, s tim da nemaju pravo ponovne ženidbe. Jasno, svi ti muževi moraju zadovoljiti uvjete – da su časni i kreposni ljudi, i da uživaju određeni ugled u Crkvi.
Trajni đakon može krstiti, vjenčavati, pričešćivati, propovijedati, voditi sprovod, posebno njegova zadaća je karitativne naravi – briga za bolesne i nemoćne u župi. Đakon je biskupov i svećenikov pomoćnik.
Ne mogu točno reći kada sam osjetio poziv za službu đakona, jer neki navode sat i minutu. No sigurno znam da me Bog već dulje vrijeme priprema za tu službu koju ću, ako On dopusti, završetkom konkretne dvogodišnje pripreme okruniti đakonskim ređenjem.
To se već počelo događati mojim odlaskom u sjemenište u Visoko, gdje sam završio Franjevačku klasičnu gimnaziju, i zahvaljujući fratrima franjevcima Bosne Srebrne koji su u me ugrađivali svoju ljubav prema svećeničkom i redovničkom pozivu, a i prema hrvatskom narodu. Nisam postao svećenik, a ni redovnik, vjerojatno je Bog imao plan i za mene. Diplomirao sam teološki fakultet u Zagrebu i već 1991, kada je vjeronauk uveden u škole, počeo sam raditi kao vjeroučitelj. Oženio sam se 1992. godine.
Danas sa suprugom Julijanom imam petero djece, svi su školarci (od prvog do osmog razreda). Nakon nepunih petnaest godina u braku naš župnik Davor mi predlaže prije tri-četiri godine da se prijavim za trajni đakonat.
Razgovarao sam sa ženom i ona mi je dala pristanak da podnesem zamolbu za trajni đakonat. Oženjenim muževima supruge moraju dati svoj pristanak za ređenje. Nakon nestrpljivog čekanja i razgovora s biskupom konačno između više kandidata izabrani smo nas osmorica.
Započeli smo pripremu obiteljskim hodočašćem u Mariju Bistricu gdje smo se u samostanu sestara karmelićanki stavili pod zaštitu Blažene Djevice Marije i preporučili sestrama za molitve.
Ovom prilikom molim i Vas, svoje župljane, da me pratite svojim molitvama kako bi uspješno završio ovu pripremu i savjesno obavljao buduću đakonsku službu. Hvala svima koji su me do sada pratili i pomagali mi kao studentu, a i kao obiteljskom čovjeku.
Ovom prilikom posebno neka je pokoj vječni mojim profesorima fra Šimi Šimiću, fra Celestinu Vlainiću, fra Marku Šteki, fra Celestinu Tomiću, fra Tomislavu Šagi Buniću, Josipu Turčinoviću, Josipu Kriblu, Vjekoslavu Bajsiću i fra Jerku Fućaku. Živuće neću nabrajati poimence. Neka ih Bog blagoslovi i čuva i sva dobročinstva ubroji u nebeske zasluge.