Treća korizmena nedjelja

Nalazimo se u vremenu korizme, za koje svi dobro znamo da je to vrijeme tišine, odricanja i solidarnosti. Raduje nas svaka dobrotvorna djelatnost u našoj župi, školi… Ali, je li to doista solidarnost, sebedarje u punom smislu?! Ponekad bismo se trebali upitati kolika je naša vjernička odgovornost i kakve je doista kvalitete? Volimo često govoriti o solidarnosti. Tu uglavnom mislimo na konkretne materijalne potrebe. Ali to nije solidarnost u punini. Ona je puno više. Bojimo se materijalnog siromaštva, a zaboravljamo ili ne vidimo da padamo u emocionalno siromaštvo. Mnogi ljudi ne oskudijevaju materijalno, ali su usamljeni i osjećaju se zaboravljenima. “Obrisati” tužnome suzu važnije je od zlatnog nakita. Trebalo bi posvijestiti da materijalno bez duhovnog nije cjelovito sebedarje. Isus nas uči primijetiti svoga brata pokraj sebe, dati mu snagu i volju za život osmijehom, pružanjem ruke. Jer veličina čovjeka je u tome da iskreno želimo dobro drugome.
Često spominjem vjeroučenicima izreku pape Ivana Pavla II.: “Nitko nije tako siromašan da ne bi imao što dati. I nitko nije toliko bogat da ne bi mogao primiti.” I ove godine vjeroučenici-pripravnici za sakramenat sv. Potvrde pokušat će dati nešto od sebe. Svoju volju, talenat, slobodno vrijeme i ljubav. A što je nama činiti? Prepoznati njihov trud, jer milosrđe nije samo materijalne naravi. Solidarnost i ljubav ne pokazujemo tako da prođemo kraj tuđeg truda, okrenemo glavu i zaputimo se svojim putem, nego nagradimo ih svojom pažnjom i zahvalom. Sav njihov trud pridonijet će našoj župnoj zajednici na slavu Svevišnjemu.
Sv. Franjo poručuje da se molimo za istinsku ljubav, da primjećujemo sve dobro oko sebe, da živimo kršćansku, evanđeosku solidarnost koja će nas osposobiti za ljudskost. Uočit ćemo tako sve dobro što stvori Svevišnji, a to je čovjek. I zato je važno u svojem “darivanju, odricanju, milosrđu ili solidarnosti”( ma kako se zvalo) ne promašiti smisao života. Jer smisao ljudskog života je darivanje samog sebe … jer ne živi čovjek samo o kruhu. Ana Čehulić, vjeroučiteljica