RKT župa Sv. Leopolda Bogdana Mandića - Zagreb, Ljubljanica-Voltino

ARHIVA 2009. GODINA

20.12.2009.
Četvrta nedjelja došašća
Granica između vremena prije Krista i poslije Krista nije crta razgraničenja u povijesti ili kalendaru, već je unutarnji znak koji prolazi kroz naše srce. Dokle god živimo u sebičnosti, dotle smo oni koji žive prije Krista. Joseph Ratzinger - Unutarnji znak koji prolazi kroz naše srce – doista precizan izričaj našeg dragog Svetog Oca Benedikta XVI ima snagu potaknuti nas na bližu duhovnu pripremu za misterij Božića i događaj rođenja Gospodinova. On nas upozorava da je Krist Početak i Svršetak, da s Njim započinje i završava naše vrijeme, da je Njegovo rođenje naš početak i rođendan Tijela Crkve. Kristova se vjera objavljuje kao vjera srca, a Zakon sa svojim paljenicama, prinosima i okajnicama dolaskom Krista nalazi svoju istinsku dubinu i ne gubi ništa od svoje zahtjevnosti. Krist, Utjelovljena Riječ dolazi nas spasiti, a ne osuditi. Pastir Izraelov, Spasitelj i Gospodin postaje Sinom Čovječjim da mi možemo postati sinovi Božji. Pastiru Izraelov, zablistaj ! Zablistaj mirom jer Ti si mir! Betlehemska Zvijezdo zasjaj u tamnoj noći i donesi svjetlo, rasprši tminu! Ovogodišnji blagdan Isusova rođenja, naši blagdanski dani u krugu obitelji, naši odnosi s ljudima ovise o tome kakvo nam je srce. U srce od kamena mogu se urezati samo krute zapovijedi, srce od mesa, srce koje je spremno ljubiti Boga i čovjeka pretvara zapovijedi Zakona u usrdnu, živu zbilju. Obnovljeno srce čovječje kuca ukorak sa srcem Boga, dok se Božje srce usklađuje sa srcem čovječjim. Neka ovo milosno vrijeme iščekivanja rose s nebesa, Mladog sunca s visine, Pastira Izraelova pripravi naša srca da se u njima može uistinu roditi Isus Krist, Sin Božji. Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

13.12.2009.
Betlehemsko svjetlo mira
I ove godine mjesni odred izviđača Plamen sudjelovao je u tradicionalnoj aktivnosti Betlehemsko svjetlo! Svjetlo mira putuje iz Betlehema u Beč odakle ga izviđači raznose po cijelom svijetu. Ono je simbol dobrote, iskrenosti, topline i prijateljstva. U Zagrebu je misa povodom predaje Betlehemskog svjetla održana u zagrebačkoj Katedrali 12 sati. Nakon preuzimanja svjetlo je mjesni odred izviđača donjeo u našu crkvu, na večernju misu u 18 sati. Oni koji su ponjeli lampaše mogli su svjetlo bez gašenja prenijeli u svoje domove kako bi ga čuvali do Božića kad će nam zasjati Isusova svjetlost.
Svjetlo je apsolutni simbol Božića i u Bibliji simbolizira dolazak Isusa, a njegovim rođenjem je bio obećan mir svim ljudima dobre volje. S paljenjem i dijeljenjem Betlehemskog svjetla mira podsjećamo se na Božićnu mira i na naš zadatak da taj mir proširimo među ljudima. Ono nas podsjeća da ljudi dobre volje žele jedni drugima mir i dobro.
Svake godine u tjedan prije Božića, jedno dijete iz Austrije zaputi se u Betlehem i u "Spilji rođenja" zapali Betlehemsko svjetlo. To svjetlo se tada avionom doprema u Austriju, u Beč. Tamo se okupe predstavnici europskih izviđačkih organizacija i Svjetlo donesu u svoje države. Doma ih dočekaju izviđači, koji Svjetlo raznose u crkve, bolnice i u domove - sve u želji širenja pozitivnih vrijednosti koje često zanemarujemo: strpljenje, razumijevanje i prijateljstvo.

13.12.2009.
Treća nedjelja došašća
Danas je treća nedjelja došašća, spomendan sv. Lucije, a ujedno i Nedjelja Caritasa. Preispitajmo svoj način razmišljanja i ljudskog vrednovanja. Ne bismo smjeli samo težiti posjedovanju, nego trebamo biti više ljudi dobrote srca. Zato neka nam ova nedjelja bude poziv i prilika da ljudi dobre volje, prema svojim mogućnostima, daruju potrebite. Lijepo je znati da ima plemenitih ljudi čije srce kuca za bližnjega u nevolji. Vaši darovi su poticaj za nas volontere u daljnjem radu i brizi za naše potrebite. Svojim akcijama želimo darivati i razveseliti potrebite za božićne blagdane. Unatoč situaciji i recesiji koja nas je zadesila sve, tijekom cijele godine Caritas prikuplja vaše priloge i donacije i uspijeva bar malo olakšati i obogatiti im stol za te blagdanske dane. Sve je više onih koji kucaju na vrata Caritasa i mole pomoć u hrani, odjeći, novcu za plaćanje režija, skupih lijekova itd. Pomažemo im koliko možemo, zapravo onoliko koliko imamo i koliko dobijemo od vas, dobrih ljudi. Vaša pažnja prema bližnjima u nevolji lijep je poticajni primjer darivanja svakom čovjeku dobre volje. Vjerujemo da ćete i ovoga puta biti darežljivi i podržati naš Caritas, a mi ćemo ono što nam povjerite darivati onima kojima je najviše potrebno. Nakon sv. Misa kod izlaza možete volonterima predati prilog prema svojim mogućnostima. Hvala! Višnja Dropuljić

06.12.2009.
Druga nedjelja došašća
Šećući našim gradovima, bez obzira na svu paniku oko krize i recesije, uočavamo velike gužve na ulicama i u trgovinama, dok su glavni prolazi i trgovi već bogato okićeni raznim dekoracijama. Svima je jasno da dolazi Božić, međutim malo tko misli i na ono što je bitno u tom blagdanu, te se mnoštvo bezglavo troši u stvarima koje su nebitne za božićno slavlje: svi kao izgubljeni jure za darovima, raznim popustima i novim trgovačkim kućama. Na nekim lokacijama božićni i novogodišnji simboli pojavili su se četrdesetak dana prije Božića. Razlog tome nije teško pronaći, ali se postavlja pitanje poznaje li takav marketing ikakve granice? Božić započinje četrdesetak dana prije službenog početka bez ikakve priprave, Sveti Nikola nam se pretvara u debelog starca odjevenog u crveno polarno odijelo, crkve se kite već početkom prosinca, a Božić se svodi na bakalar, puricu, božićnu jelku, lampice i razuzdanu zabavu.
U tom trenutku slušamo današnje evanđelje, čujemo glas Ivana Krstitelja koji viče u pustinji, glas koji opominje i poziva na pripravu za Isusov dolazak: „pripravite put Gospodin, poravnite mu staze!...“ Od nas se traži spremnost za Isusov dolazak, traži se da naše srce bude pripravljeno i otvoreno kako bi Isus svojom milošću mogao ući u nj. Potrebno je da se kroz ovo vrijeme Došašća, ovo milosno vrijeme što bolje pripremimo za Isusov Rođendan – Božić. Više pročitajte u listiću. Kapelan Ivan

30.11.2009.
Učenici 6 razreda OŠ Ljubljanica posjetili Misionarke ljubavi
Mi, učenici 6.b i 6.a razreda OŠ Ljubljanica, posjetili smo samostan sv. Majke Terezije u Jukićevoj ulici. Svi znamo tko je Majka Terezija, pa je tako i samostan posvećen svima onima bez doma, bez ičije skrbi. Išli smo u pratnji profesora Petra Grčevića i naše vjeroučiteljice Ane Čehulić. Kad smo stigli pred samostan, pomislila sam da to nije samostan, već obična kuća s par katova. Dvorište je bilo tako čisto bez ijednog lista na podu. Još je pokoji cvijetak ostao u lijepo uređenom vrtu. S desne strane izvirivala je kapelica i kip Djevice Marije. Dok smo prolazili kroz kuhinju, mamio nas je miris upravo skuhanog ručka. Jedna misionarka se pristala slikati sa mnom. Bila sam presretna, ne samo zbog slike, nego zbog spoznaje da na svijetu ima još dobrih ljudi koji se brinu za one kojima je to potrebno. Došli smo u veliku prostoriju, blagovaonicu u kojoj se služio objed. Jedna misionarka nam je pričala o životu Majke Terezije, o tome kako je dobila poziv od Krista već s dvanaest godina. Ali, tek kad je završila školu. mogla je prijeći u samostan. Govorila nam je i o svom susretu s Majkom Terezijom. Svratili smo i u kapelicu, pomolili se i otišli kući. Ova nastava je bila drugačija. Svaka misionarkina riječ još više je ispunila srce i dušu. Sve što trebate raditi je - vjerovati. Kad vas svi napuste i potpuno ste sami, uvijek će netko biti uz vas. U ovom slučaju to su Misionarke Ljubavi i preko njih - sam Bog. Više možete pročitati u listiću kao i na stranici OŠ Ljubljanica gdje možete pogledati i slike. Katarina Blažević, 6. razred OŠ Ljubljanica

29.11.2009.
Prva nedjelja došašća
Pred nama je kraj još jedne crkvene godine. Osvrnemo li se unatrag prepoznat ćemo se u različitim stvarnostima. Neke su nam želje ispunjene, a one koje nisu, molimo se da nam se ispune. Svršetkom crkvene godine započinje jedno posve novo razdoblje. U ovom razdoblju mi kršćani doista postajemo jedinstveni. Svi, kao jedan, spoznajemo bit iščekivanja. Mi nećemo niti želimo biti isfrustrirana, beznadna masa pojedinaca koja, uzaludno, iščekuje nekakvog nepostojećeg tipa koji će čarobnim štapićem sve naše iluzije pretvoriti u "blistavu" stvarnost. Naši pogledi usmjereni su u događaj koji je prepoznatljiva stvarnost. Već od prve nedjelje Došašća svakoga jutra odlazit ćemo na ranu jutarnju misu kako bismo si uljepšali dan.
Susreti s Bogom čine nam zadovoljstvo. Za nas kršćane je svaki susret s Bogom nova stvarnost. Ne ona spektakularna zbog koje ćemo sa zebnjom iščekivati novi dan, nego stvarnost u liku Isusa Krista radi koje ćemo, s osmijehom, prihvaćati teret novoga dana. Naša stvarnost nikako, bez obzira kakva bila, nije surova. Ona je dio nas jednostavnih ljudi. U sebi nosimo darovani nam život. Život Prvorođenca postao je sastavni dio svih naših života. Svi su satkani od iste niti koja se zove Ljubav. Božja ljubav nadzire i čuva sve nas. Stoga žarko iščekujemo svako jutro, zornicu, susret s Bogom koji nas ljude čini upravo jednostavnima, ponosnima i sretnima. Mi, ovakvi kakvi jesmo, žudimo za novim susretom kako bismo postali onakvi kakvi bismo trebali biti – djeca Božja. U tome i jest smisao Došašća. Mile Pervan

22.11.2009.
Nedjelja Krista kralja svega svijeta
Posljednje nedjelje u liturgijskoj – crkvenoj godini slavimo svetkovinu Isusa Krista kralja svega svijeta. Ova nedjelja nas potiče na promišljanje o cjelokupnoj ljudskoj povijesti. Kako da je svu obuhvatimo, u svakom sadašnjem trenutku s onim prošlim i onim budućim u Kristu? Apostol Pavao nam je, razmišljajući o svemu stvorenome u vremenu, stavio pred oči Krista u kome i po kome je stvoreno sve na zemlji. On je kruna svega, „Prvorođenac, prije svakog stvorenja“! Sve što je Bog učinio, učinio je, imajući pred očima njega kao vrhunac svoga djela.
Za zemaljskog života Isusa su, zbog njegova predivnog govora i čudesa koja je činio, više puta htjeli postaviti za kralja, no on je to uvijek odbijao. A danas kada ga gledamo ponižena, ogoljena, ispljuvana i osramoćena pred Pilatom., on se u toj ljudskoj nemoći priznaje kraljem. Neobična nama je slika kralja koji svoji moć i vlast ne provodi silom, ali nam Isus želi pokazati kako on doista nije kralj od ovoga svijeta, kako njegovo kraljevstvo nadilazi sva ljudska poimanja vlasti, kako je njegovo kraljevstvo, kraljevstvo ljubavi i mira.
Isus je naš Gospodin, on je Bog s nama, naš Spasitelj. Misao o Isusu kralju potiče nas da razmišljamo kakav je naš odnos prema njemu. Da li mi svoje živote stavljamo u ruke Kralja svega svijeta? Da li smo se mi spremni odreći kraljevstva ovog svijeta za Kraljevstvo vječno? Ivan Valentić, kapelan

08.11.2009.
HTV prenosio misu iz naše crkve
Na 32. nedjelju u liturgijskoj godini HTV je prenosio misu iz naše župne crkve sv. Leopolda Mandića. Misu je služio vlč. Ivan Valentić, župni vikar. Komentator i urednik prijenosa bio je Dragutin Siladi, a redatelj Vjekoslav Šandrić. Misa je zbog toga bila nešto ranije, u 11. sati, a trebalo je doći barem desetak minuta prije. Svatko tko je ove nedjelje bio u 11 sati kraj malih ekrana mogao je vidjeti i nazočiti svečanoj svetoj misi u blještavilu unutrašnjosti naše župne crkve koja je zasjala posebnim sjajem ukrašena majstorskim vitrajima, a još više obiljem svojih vjernika i okićena djecom oko oltara. Naravno da je ta slika ugodna i blagotvorna za sve koji su pratili svetu misnu žrtvu, osobito bolesnici, nemoćni, stariji i oni koji zbog bilo kojeg razloga nisu mogli osobno, a željeli su, biti dionici zajedništva kod stola Gospodnjeg. No, tom zaokruženom doživljaju prethodile su istančane pripreme oko mnogih detalja, a oni koji su izravno u tome sudjelovali zapazili su koliko je požrtvovnosti, strpljenja i profesionalnosti bilo potrebno cijeloj televizijskoj ekipi da s nama 'laicima' uprizori dostojanstvenu i jedinstvenu svečanost. Jedinstvenu, jer ipak, iako se sv. misa slavi svake nedjelje iz druge župe, i sv. mise je uvijek ista, ono što smo mi svojim sudjelovanjem pokazali, zapravo smo pokazali našu vjeru i Krista i zauzetost oko zajedništva naše župe. više...

01.11.2009.
Svi sveti i Dušni dan
Gotovo 1200 godina Crkva slavi 1. studenoga svetkovinu Svih svetih. Ta je svetkovina spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i na korist bližnjima. Svetkovina Svih svetih je zapovjedani blagdan u Katoličkoj crkvi, a dan nakon Svih Svetih je Dušni dan (2. studenoga). Na taj se dan Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća kad je 2. studenoga uspostavljen kao dan kad su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve. Toga se dana u crkvama slave Mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, no zbog toga što je svetkovina Svih Svetih u većini zemalja i neradni dan, običaj posjećivanja grobova premjestio se i na 1. studenoga."Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je i prvi smisao posjeta grobovima.
Ovom prilikom se prisjećamo svih koji su s ovog svijeta otišli. Zahvalni smo im jer nam ih je dragi Bog podario. Uzor su nam jer su slijedili putove Božje. Dan je to koji nam ukazuje na život naš svagdanji. Dan je to kad život doživljavamo na jedan vrlo ozbiljan način, kad shvaćamo da nismo slučajni prolaznici na ovozemaljskim stazama. Mi, svako ljudsko biće, djeca smo Božja. S druge strane primjećujemo i vrlo neobične i, svakako, loše navike: Uoči Svih svetih nameće nam se čudnovata i strana tradicija – Noć vještica. Međutim, da li smo na dobrom putu ako povodom Svih svetih "bezazleno" izrezujemo bundeve kako bismo pokazali svoju odanost suvremenim pogledima na život. Jesmo li se, bar na trenutak zapitali zaslužujemo li baš takav oblik poniženja? Jesmo li spali na to da nas zaluđuju reklamama i stranim tradicijama po kojima ćemo, baš uoči Dana svih svetih od sebe praviti ljudske nakaze... Razmišljanje Mile Pervana o toj temi pročitajte u novom broju župnog listića. Novi broj listića donosi i program za krizmanike i prvopričesnike do kraja ove godine, te uobičajene informacije i obavijesti.

25.10.2008.
PROMJENA TERMINA VEČERNJIH MISA
ZIMSKO RAČUNANJE VREMENA počinje ove nedjelje pa se mijenjaju i naši termini održavanja misa i drugih pobožnosti. Podsjećamo da se mijenjaju i razdoblja važenja dnevnih tarifa za električnu energiju, a vozači motornih vozila i za vrijeme vožnje tijekom dana moraju imati upaljena svjetla na vozilu.

15.10.2009.
Studenti i studentice, brucoši i brucošice s Voltinog i Ljubljanice bili na sv. misi u katedrali
U četvrtak 15. listopada u 18 sati u katedrali je bila svečana koncelebrirana sv. misa sa zazivima Duhu Svetomu na početku 341. akademske godine Sveučilišta u Zagrebu. Neki novi studenti tj. brucoši usmenom predajom saznali su za tu svečanu misu i bili iznenađeni brojnošću studenata, njihovih profesora, svećenika i ostalog naroda koji se skupio kako bi uistinu svečanom sv. misom otvorio novu akademsku školsku godinu. Po pričanju osobito je bilo dojmljivo dugotrajno kađenje oltara uz koralno pjevanje bogoslovskog zbora s katedralnog kora. Iako je katedrala bila dupkom puna, nazočni su uvidjeli da to nije ni približno dovoljno studenata i njihovih profesora na tom tako lijepom i važnom bogoslužju.
"Studirajte i sami pošteno istražujte, budite neumorni znanstvenici i ponizni tražitelji istine, promatrajte plodove onih koji vam se obraćaju kako biste mogli provjeriti tko vam pruža ruku radosti i želi dobro".
Kako izvještava portal Glasa Koncila, misnom slavlju u zagrebačkoj katedrali nazočili su uz rektora Sveučilišta Aleksu Bjeliša, prorektore, dekane, prodekane, profesore, i mnogi studenti i studentice koji su došli moliti Božju pomoć i blagoslov u svakodnevnim koracima akademskog života. Predvodeći misno slavlje uz koncelebraciju dvadesetak svećenika, među kojima je bio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta dr. Josip Oslić i većina profesora, kardinal Bozanić posebno je pozdravio one koji su na početku svojeg akademskog putovanja, dok je u homiliji na više mjesta podsjetio sve studente na važnost Božje blizine u sveučilišnom radu.

04.10.2009.
Hodočašće BDM Kraljici Svete Krunice u Remetinec
U nedjelju 4. listopada imali smo čast biti na proslavi zaštitnice župe BDM Kraljice Svete Krunice u Remetincu na euharistijskom slavlju koje je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Uz njega su bili mnogobrojni svećenici rodom iz župe Remetinec. Kao hodočasnici, uz nas došli su vjernici iz župe Donja Zelina i Visoko. Bio je prekrasan sunčan dan, kao blagoslovljen. Nisu svi uspjeli ući u crkvu pa je bilo lijepo vidjeti brojne vjernike okupljene ispred crkve kako s pažnjom slušaju domaćina - župnika Josipa Pavleka. U svom pozdravu dobrodošlice prisjetio nas je značajne uloge krunica u Domovinskom ratu koju je svaki branitelj nosio oko vrata. I biskup Mrzljak govorio je o krunici kao omiljenoj kršćanskoj molitvi.
Da dobijemo potpuni uvid u povijest ove prekrasne župe, pobrinuo se svećenik Košćak, koji je s posebnom ljubavi istražio sve što se moglo naći u bibliotekama, muzejima i usmenoj predaji pa je čak izdao i knjigu.
Zahvalni smo domaćinima koji su nas tako lijepo i srdačno dočekali u župnom dvorištu. Okrijepili smo se pićem i pravim domaćim kolačima, kao na svadbi. Pri pravom Proštenju, uz licitare i ostalu šaroliku ponudu, vol s ražnja, ples u šatoru uz živu glazbu, dan smo završili uz mošt, pečene kestene, branje jesenjih plodova, šetnju, pjesmu...kako je tko htio. Zajedno smo molili, pjevali, radovali se, a blagoslov zajedništva osjetio se na svakom od nas. Svi vi, koji niste mogli biti s nama, bili ste nam u mislima, jer smo zajedno bili kao župa, sa željom da i naša zajednica raste u vjeri, zajedništvu i zbližavanju - da živimo živu vjeru koju svjedočimo svojim životom.(R.M.) više...

02.10.2009.
Novosti u našoj župi i početak župne kateheze
I ove godine u srpnju je odlukom zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića došlo do promjene kapelana u našoj župi. Borna Puškarić je iz župe sv. Leopolda Mandića u Zagrebu - Ljubljanica-Voltino i župe Blagovijesti - Navještenja Gospodinova u Zagrebu - Vrbani premješten u župu sv. Nikole Tavelića u Zagrebu - Kustošija. U našu župu i Vrbane imenovan je mladomisnik Ivan Valentić iz Zagrebačke nadbiskupije, rođen 1984, ml. m. sv. Antun Padovanski, Sesvetska Sela, 21. lipnja. Mnogi su ga već upoznali, a predstaviti će nam se u slijedećem broju listića. Naš bivši kapelan Zlatko Pavetić razriješen je službe prefekta u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu i dodijeljen župi BDM Žalosne u Zagrebu - Špansko sa zadaćom da pripremi potrebno za osnutak nove župe u Španskom.
Održana je misa za uspješan početak školske godine, kojoj su prisustvovali učenici, profesori i ravnatelji naših škola OŠ Ljubljanica i OŠ Voltino. Prošli tjedan su održani roditeljski sastanci za prvopričesnike i krizmanike, a time počinje i ovogodišnja kateheza. Raspored će biti u slijedećem broju listića. Ispunjene prijave za prvopričesnike odnosno za krizmanike treba donijeti na prvi sat župne kateheze ili u župni ured. Župnu katehezu izvode naši vjeroučitelji (Ana Ćehulić, Stipo Šarić, Tatjana Purić i Tihomir Drugčević, Ivan Banožić te župni vikar Ivan Valentić). Uz redovitu župnu katehezu koja traje jednu godinu, kandidati za krizmu trebaju pohađati školski vjeronauk te ići redovito na nedjeljne sv. Mise. Pohađanje nedjeljnih sv. Misa trebala bi biti praksa svih kršćanskih obitelji. Oni učenici koji ne idu na školski vjeronauk ne mogu ići na krizmu u redovitom terminu (izjava kard. Bozanića na susretu sa svećenicima zagrebačkog arhiđakonata, 22. rujna 2008.) Priprava za krizmu ili prvu pričest očituje se i po tome što će se učenici uključiti i u neku od redovitih aktivnosti župne zajednice, kao što su: ministranti, dječji zbor, liturgijska grupa, čitači, zbor mladih i slično. Roditelji će kroz liturgijsku godinu imati četiri roditeljska sastanka (početak, došašće, korizma i uskrsno vrijeme) Sadržaj župne kateheze određen je Planom i programom župne kateheze, a uz to planirane su posjete znamenitim sakralnim objektima grada Zagreba, odlazak na poučnu kazališnu predstavu ili film, hodočašće, sudjelovanje na križnom putu, molitvi krunice, ispovijed, sudjelovanje u crkvenim blagdanima, na predstavljanjima, sportskim aktivnostima i slično...

12.-13.09.2009.
278. zavjetno hodočašća vjernika grada Zagreba
Tradicionalno hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije održano je u nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke u subotu 12. rujna, u sklopu 278. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba, koje se ove godine održava pod geslom „Hoditi s Marijom pred licem Gospodnjim". Okupilo se 1500 mladih iz osamdesetak nadbiskupijskih župa, uglavnom pristiglih hodočasničkim vlakom iz Zagreba u Zlatar Bistricu. Zatim su, zajedno s više stotina pješaka, planinarskim putovima produžili i do konačnog odredišta - Marije Bistrice.
U nedjelju je prigodom 278. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba, pred 30-ak tisuća vjernika, svetu misu predvodio nadbiskup Zagrebački kardinal Josip Bozanić. Prije mise u procesiji su sudjelovale brojne zagrebačke udruge, predvođene gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem. U propovijedi, kardinal Bozanić ističe kako je kršćansko lice prepoznatljivo ponajprije u kršćanskoj kulturi, dok je opasnost sadašnjeg trenutka upravo bezličnost, i to bezličnost u kojoj čovjek bez Boga gubi svoje lice, a hrvatska kultura bez Kristova križa i uskrsnuća tone u neprepoznatljivost. To promiče ideologija relativizma u kojoj je naizgled sve spojivo, u kojoj su svi jednako dobri i jednako loši, u kojoj se zlo ne smije nazvati zlom da ne bi povrijedilo one koji zlo čine, u kojoj se više ne pita o uzroku i posljedicama, upozorio je kardinal Bozanić.
Homiliju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pročitajte je u cijelosti.

01.09.2009.
Dan za očuvanje stvorenoga
U nedjeljnom nagovoru u Castelgandolfu papa Benedikt XVI. se osvrnuo na ulogu roditelja u odgoju djece te je još jednom istaknuo kako ne mogu siromašni narodi snositi posljedice klimatskih promjena izazvanih neodgovornim ponašanjem industrijaliziranih zemalja. Obilježavanje Dana za očuvanje stvorenoga, koji se 1. rujna obilježava u nekim zemljama i koji je ove godine usredotočen na zrak, element neophodan za život, potaknulo je Papu da se osvrne na taj, kako je rekao, značajan susret, koji ima i ekumensko obilježje, jer se tom tematikom bavi ne samo Katolička, već i Pravoslavna Crkva kao i protestantske zajednice. Sveti Otac, koji je toj temi posvetio svoju katehezu na općoj audijenciji prošle srijede, još je jednom pozvao čovječanstvo da se jače zauzima oko zaštite stvorenoga. Posebno se obratio industrijaliziranim zemljama, preporučivši im da s odgovornošću surađuju oko očuvanja planeta. Papa je ponovio svoje uvjerenje da siromašni narodi ne mogu plaćati danak zbog klimatskih promjena koje izazivaju industrijalizirane zemlje. (Glas Koncila)

05.07.2009.
Blagdan sv. Ćirila i Metoda
Sv. Ćiril i Metoda slavenski su apostoli i zaštitnici Europe. Krsnim imenom Konstantin, monaškim Ćiril (826.-869.) je mlađi brat ali predvodi misije među Slavenima. Metod (812.-885.) je najprije suradnik bratov a potom biskup sirijski. Rodom su iz Soluna, a družeći se sa Slavenima, kojih je bilo mnogo u okolici njihova rodnoga grada, poznavali su slavenski jezik. Na poziv kneza Rastislava bizantski car Mihajlo ih šalje evangelizirati Slavene u Panoniji. Sastavili su slavensko pismo, preveli Evanđelje i bogoslužne knjige, te su krenuli u Moravsku. Evangelizacija je napredovala usprkos protivljenju franačkih biskupa. Opravdali su se i pred papom. Ćiril je umro u Rimu 669., a Metod 885. godine među Slavenima. Zahvaljujući svetoj braći Slaveni su bili evangelizirani.
Slavenske apostole svetu braću Ćirila i Metoda, nebeske zaštitnike konkatedralne župe i naslovnike istoimene zagrebačke grkokatoličke konkatedrale u Ćirilo-Metodovoj ulici na Gornjem gradu, vjernici slave na njihov blagdan, u subotu 5. srpnja. Grkokatolici u Hrvatskoj služe se bizanstko-slavenskim obredom slavljenja euharistije, gotovo identičnim obredu kojeg koriste i pravoslavni. Liturgijski jezik Grkokatolika u našoj Domovini je hrvatski i staroslavenski, a sjedište biskupije je u Križevcima, iako biskup već odavna stoluje u Zagrebu. Križevačka biskupija/eparhija obuhvaća sve katolike bizantsko-slavenskog obreda na tlu Hrvatske, BiH i Slovenije. Križevačkom biskupu je nadređen zagrebački nadbiskup-metropolit (msgr. Josip Bozanić). Križevačka je biskupija osnovana u XVIII. stoljeću, tamošnja je katerdrala posvećena Presv. Trojstvu, a kao konkatredrala služi spomenuta crkva svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu, gdje je i Bogoslovno sjemenište za grkokatoličke svećeničke kandidate, koji studiraju teologiju na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu ili na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Vlaškoj ulici i Zagrebu. Najviše Grkokatolika u Hrvatskoj živi u Zagrebu, zatim u Samoboru, na području Žumberka uz granicu sa Slovenijom, zatim u Križevcima i Slavoniji.

19.06.2009.
Godina svećeništva
Ove godine papa Benedikt XVI. je odredio je da se u cijeloj Crkvi slavi Svećenička godina. Svećenička godina traje od 19. lipnja ove do 19. lipnja sljedeće godine, a ima dva aspekta. Jedan je u odnosu na svećenike koji su pozvani dublje otkriti svoj Božji poziv, a drugi u odnosu na vjernike, da otkriju važnost svećeničkog poziva za navještaj Evanđelja. Tijekom opće audijencije srijedom Benedikt XVI. je objasnio vjernicima značenje Svećeničke godine i istaknuo da su svećenici u prvom redu pozvani naviještati evanđelje i dijeliti sakramente, a ne toliko mijenjati svijet. Ujedno je osudio lihvarstvo i istaknuo važnost etičkih i moralnih vrijednosti u politici. "Nakon Drugoga vatikanskog sabora u javnosti je prevladala ideja da se u svećeničkom poslanju nalazi nešto važnije i hitnije od naviještanja Riječi Božje i dijeljenja sakramenata. Mnogi su smatrali da je potrebno izgraditi novo društvo", rekao je Papa pred petnaestak tisuća hodočasnika okupljenih na Trgu svetog Petra, predstavljajući značenje i smisao Svećeničke godine koju je otvorio na svetkovinu presvetog Srca Isusova 19. lipnja. (ika)
U Godini Svećeništva posebno smo pozvani moliti za svoje svećenike. K tome, Sveti otac Benedikt XVI. u više je navrata naglasio potrebu oživljavanja Euharistijskog klanjanja u župnim zajednicama. Ovdje donosimo Litanije Isusa Krista, Svećenika i Žrtve koje su posebno prikladne za molitvu pred Presvetim, kao osobna molitva svećenika i kao molitva zajednice za svećenike i za duhovna zvanja. Litanije su bogate teološkim i svetopisamskim izričajima, pogodne i za osobnu meditativnu molitvu kao i za zajedničku pobožnost. više...

19.06.2009.
Presveto Srce Isusovo
Svetkovina Presvetog Srca Isusova veliki je biser katoličkog kalendara. U tom je Srcu sve blago mudrosti i znanja. O Njemu je lijepo napisano: “Ono je najveća Božja blizina ljudskim srcima i ljudskoj povijesti. To je Srce čudesna Božja susretljivost: ljudsko Srce koje kuca božanskim životom; božanski život koji kuca u ljudskom srcu”. Nemoguće je izbrojiti sve milosti koje su potekle iz Isusova srca. Od kada se u Crkvi slavi blagdan Presvetoga Srca Isusova i časti slika Isusa sa otvorenim srcem koje kuca žarkom ljubavlju, vjernici su dobili povlašteni put spasenja, mira i ljubavi. Neka nas ovaj mjesec lipanj potakne da se još više predamo i posvetimo Isusovu Presvetom Srcu. To učinimo preko Marije, preko njezina Bezgrešnog Srca. Borna Puškarić, kapelan

13.06.2009.
Blagdan Sv. Ante Padovanskog
U cijelom katoličkom svijetu 13. lipnja slavi se blagdan svetog Ante Padovanskog. Antun Padovanski (lat. Antonius Patavinus), sveti. Rodio se u Lisabonu u XIII. stoljeću i odgojen u kaptolskoj školi u rodnome gradu. Osjetivši duhovni zov, stupio je u samostan sv. Augustina u istoimenome mjestu. Međutim, čuvši o svetosti i poletu sv. Franje, krenuo je u potragu za svecem iz Assisa. Kad su se napokon susreli, svetom se Franji učini da je Antun priprost, srednje darovit mladić. Međutim, jednom se prilikom ukazala prilika Antunu da propovijeda, tom je prilikom zadivio svetoga Franju. Antun je bio izvanredan propovjednik, vrstan poznavalac Svetoga Pisma i crkvene predaje. Time je Antun stekao simpatije sv. Franje i Franjo mu povjerava odgojiteljsku službu u franjevačkom Redu. Tu je Ante još više razvio svoj propovjednički dar. Narod ga je volio slušati. Mnogi su iz daleka dolazili na mjesta gdje bi trebao propovijedati. Kao profesor, predavao je teologiju u Montpellieru, Toulousi i Padovi, gdje je i umro vrlo mlad u dobi od trideset i šest godina. Postoji nekoliko legendi o svetom Anti. Među ostalim tu je i priča o nekom krivovjercu iz Toulouse koji nije htio vjerovati u prisutnost Kristovu u euharistiji, ako njegov prije njega magarac ne ode iz staje i pokloni se pred svetim sakramentom. Nekoliko dana kasnije, kad je Ante izlazio iz crkve noseći euharistiju umirućima, kod stubišta susretne magarca, koji kleče na sve četiri noge pred Presvetim. Zbog ove legende, sveti se Ante prikazuje ponekad s magarcem koji kleči. No, obično je Ante na slikama odjeven u franjevački habit, a u rukama drži svoje svetačke oznake: ljiljan, procvjetali križ, ribu, knjigu i plamen. Od vremena renesanse Antu se prikazuje s djetetom Isusom u naručju. Svetim je proglašen 1232. na temelju čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga: "čekić za krivovjerce" jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, "škrinja zavjetna" radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te "svetac cijelog svijeta" jer je rođen u Lisabonu, umro u Padovi a čašćen posvuda.

11.06.2009.
Tijelovo
U Katoličkoj crkvi danas se slavi Tijelovo. Kao i u većini zapadnoeuropskih zemalja, u Hrvatskoj je Tijelovo - državni blagdan. Tijelovo je jedan od četiriju zapovjednih blagdana Katoličke crkve, pomiče se ovisno o Uskrsu i uvijek se slavi u četvrtak nakon svetkovine presvetog Trojstva. Blagdan je to sakramenta u kojem se, kako kršćani vjeruju i svjedoče, na nevjerojatan i neopisiv način daruju Božja ljubav i milosrđe. Tijelovo je blagdan jedinstva čovjeka i Boga, jedinstva svih ljudi i podsjeća na poruku apostola Pavla da u Kristu nema podjela među ljudima.

Glavni i izvorni blagdan euharistije je sigurno Veliki četvrtak, dan kada je Isus ustanovio euharistiju na Posljednjoj večeri sa svojim učenicima. U srednjem vijeku, točnije u 13. stoljeću, nastaje i posebni blagdan Kristova Tijela i Krvi, tj. Tijelovo, gdje je pažnja vjernika okrenuta vidljivim prilikama kruha i vina; potom zapravo samo pod prilikama kruha jer se ono bolje i lakše vidi i izlaže.
Na zapadno kršćanstvo Tijelovo se proširuje u 14. stoljeću. Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264. godine kojom blagdan Euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu. Ubrzo se u obilježavanje tog blagdana, pored mise, uvodi svečana procesija u kojoj se u pokaznici nosi Tijelo Gospodinovo. Procesija ima četiri postaje na kojima se navještava evanđelje na četiri strane svijeta.

07.06.2009.
Otac, Sin i Duh Sveti - zajedništvo ljubavi
Veliki, tajanstveni Bog, Stvoritelj, Otkupitelj, Posvetitelj, Smisao i Cilj mog Života, Izvor svega Dobra, neprestano stoji preda mnom kao izazov, kao poziv da Ga tražim, da ponovno započinjem i da Mu stalno hitim u naručaj, da tako u Njemu i po Njemu ostvarim sebe.
Tajna Trojstvenog Boga nadilazi ono što shvaćam i što očekujem. Ona me izaziva da stalno tražim, da se propinjem, da idem dalje i dalje. Trojstveni Bog je Biće koje po svojoj biti ljubi, koje živi od ljubavi i za ljubav: Otac govori: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina" (Mt.3,17). Sin govori: "Moja je hrana da vršim volju Onoga koji me je poslao!" Ova uzajamna upravljenost jedne Osobe prema drugoj živi u njima kao treća osoba - Duh Sveti, Njihova Ljubav, njihovo zajedništvo, njihov Život. Tajna Presvetog Trojstva otkriva nam da Bog nije samac, da je Bog u biti zajedništvo. On je u sebi neizreciva Sreća. On želi druge učiniti sretnima kao što je On.
U toj nakani stvara čovjeka na svoju sliku, sebi slična: da mu može pokloniti svoju sreću, svoj Život, svoju Ljubav. "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori." (Post l,26). Kao što je Bog u biti Biće koje je trojstveno, koje živi u zajedništvu i od zajedništva osoba, tako i čovjek postiže svoju puninu, svoj smisao, svoju bit kad ostvari zajedništvo ljubavi s Bogom i drugim ljudima. Ono po čemu je Bog Bog, po tome je i čovjek čovjek - po zajedništvu, po Ljubavi. Što se čovjek više otvori prema Bogu i bližnjemu, to je više čovjek, jer je to sličniji Bogu. (Borna Puškarić, kapelan)

31.05.2009.
Duhovi
Koje mjesto u kršćanskom životu zauzima Treća božanska osoba, Duh Sveti? Što to vjernik katolik mora znati o Duhu Svetome? Godina sv. Pavla bliži se kraju a Apostol naroda ima nam još mnogo toga za reći. Jedna od ključnih rečenica iz Novoga Zavjeta za razumijevanje uloge Duha Svetoga u vjerskom životu kršćanina jest Nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. Izraz “Gospodin Isus” u sebi nosi vrlo duboku teološku dimenziju. Taj izraz izgovara onaj koji u Isusu vidi svoga Gospodina i Boga, osobnog Spasitelja i Otkupitelja. Svatko može reći da je Isus bio taj i taj čovjek iz Nazareta ili poznati vjerski učitelj na kojemu se temelji kršćanska vjera, ali samo vjernik može reći “Gospodin Isus”! Dakle, vjernik jest onaj koji ispovijeda da je Isus Gospodin (Kyrios). Da je Isus Bog! Taj glavni vjerski identifikacijski iskaz sv. Pavao stavlja u domenu Duha Svetoga. Što to znači? Pa upravo to da je Duh Sveti onaj koji nam daje milost da uopće možemo ispovijedati vjeru u Isusa Krista. Vjeru po kojoj smo spašeni. Ako mi vjerujemo, to je zato što nam je Duh Sveti otvorio srce i oči da upoznamo Isusa koji je Put, Istina i Život. Što nam je utisnuo dar ljubavi Božje. Duh Sveti jest Ljubav Oca i Sina i stoga samo u Duhu Svetomu možemo ljubiti Oca Nebeskoga i Sina kojega je On poslao. A ljubiti Boga znamo da je prva i najveća zapovijed. Moglo bi se i trebalo puno više reći o Duhu Svetomu, Branitelju i Prosvjetitelju ljudskih srdaca, ali najbitnjije je da znademo da se On nalazi na samom početku govora o vjeri i da vjere nema tamo gdje Duha nema. Stoga kada molimo, sjetimo se da smo u zajedništvu Duha Svetoga. On nas sluša i želi da ga osluškujemo u tišini srca. Ovaj blagdan Pedesetnice prilika je da ponovno zazovemo Duha Svetoga i pročistimo svoje vjersko opredjeljenje od svih sporednih i svjetovnih motivacija i interesa. (Borna Puškarić, kapelan)

20.05.2009.
Dojmovi sa susreta mladih u Livnu
U subotu 9. svibnja smo se, pod vodstvom našeg kapelana Borne, uputili u Livno na susret hrvatske katoličke mladeži. S nama su išli mladi iz susjedne župe Blagovijest Navještenje Gospodinovo, Vrbani. Krenuli smo jako rano, ali je početni umor brzo zamijenilo dobro raspoloženje koje je vladalo u autobusu. Kad smo napokon stigli u Livno, pridružili smo se rijekama hodočasnika koje su se slijevale na suncem okupanu livadu kraj franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla. Bilo je mladih iz Hrvatske i BiH, ali i iz drugih europskih zemalja. Tamo je naš program započeo križnim putom koji je završio na obližnjem groblju. Nakon križnog puta smo dobili još malo vremena za druženje i molitvu. Središnji dio susreta je bilo euharistijsko slavlje na kojem je, kažu, sudjelovalo oko 15 tisuća mladih. Bilo je lijepo osjetiti to zajedništvo i povezanost u molitvi. Družili smo se i nakon mise, a stekli smo i puno novih poznanstava. Nakon toga smo se uputili prema kućama u kojima smo bili smješteni. Obitelji su nas srdačno primile i ugostile, a imali smo i priliku prošetati te vidjeti kako Livno izgleda po noći.
Drugi dio susreta se odvijao u nedjelju. Hodočasnike su rasporedili po župama Banjalučke biskupije, a mi smo ostali u župi Sv. Petra i Pavla. Program nam je započeo pjesmom i kratkim upoznavanjem, a nakon toga je uslijedilo misno slavlje koje je proteklo u znaku bl. Ivana Merza čiji se blagdan slavi 10. svibnja. Tako smo se svi prisjetili ovog velikog blaženika koji povezuje Hrvatsku i BiH. Nakon mise smo se nastavili družiti uz pjesmu. Prije polaska za Zagreb smo se još jednom svi okupili u crkvi i zahvalili Bogu na ovom prekrasnom iskustvu. Kasnije smo se ukrcali na autobuse i krenuli prema Zagrebu. Tijekom vožnje je ponovno vladalo dobro raspoloženje uz pjesmu i molitvu. Vratili smo se u večernjim satima ispunjeni prekrasnim dojmovima. Više na stranici Centra za pastoral mladih (Iva Topić)

17.05.2009.
Ljubiti poput Marije
Još nam odzvanja u srcu zapovijed koju nam danas, u liturgiji Crkve, živi Isus ostavlja. “Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge” Iv 15,17. Ali kako ljubiti kada smo opterećeni grijehom koji nas čini sebičnima i zatvorenima za druge? Kako provesti u djelo Isusovu zapovijed? U mjesecu svibnju želimo da nas Gospa povede za ruku i da nas nauči kako ljubiti i tako ostati u Ljubavi. Isus nam jasno kaže. Samo onaj koji uistinu ljubi ostaje u Ljubavi. Onaj koji svojim djelima ljubavi i milosrđa pokazuje da je novo stvorenje izvršuje zapovijed Gospodnju. Mnogi vjeruju, ali premalo ljube. Puno pričamo da vjerujemo a malo vjerujemo ljubeći. Ako želimo naći neku kratku definiciju koja bi nam približila život Blažene Djevice Marije morali bi smo pogledati njezin trajni stav ljubavi. Ona je žena koja ljubi. Njezino je srce sama ljubav. U njoj nema grijeha i stoga nema niti prepreka koje mi imamo kako bi smo ljubili. U srijedu, 13. svibnja, proslavili smo Blagdan Gospe Fatimske. U Fatimi je Majka Božja pokazala svoje srce puno ljubavi prema onima koji radi grijeha ne mogu ljubiti. Zatražila je od svakoga čovjeka da se posveti njezinom Bezgrešnom Srcu i tako krene u školu njezine ljubavi. Evanđelje na pokazuje kako Marija nije puno govorila, ali je zato puno ljubila. Ljubila je Boga do kraja, patila i žrtvovala zajedno s njime. Bezbroj svetišta, kapelica, slika i kipova diljem Svijeta pokazuju koliko je bliska čovjeku, koliko je ljubila svoje bližnje. Upravo jer je toliko ljubila “bližnjega svoga” ona je zavrijedila ostati u Božjoj ljubavi. Nitko nas od stvorenja toliko ne ljubi kao Majka Božja. I to zato što nitko od stvorenja nije Boga toliko i tako savršeno ljubio kao Majka Božja. Negdje sam pročitao da piše “da kada bi znali koliko nas Gospa ljubi, plakali bi smo od radosti”. Imamo Mariju za primjer! Nasljedujemo ju u ljubavi. (Borna Puškarić, kapelan)

12.05.2009.
Leopoldovo 2009.
Danas naša župa slavi svoga nebeskog zaštitnika Sv. Leopolda Bogdana Mandića. Priprava je počela Devetnicom od nedjelje 3. do ponedjeljka 11. svibnja u sklopu koje je kao bliža duhovna priprava trodnevnica, u kojoj su kroz tri večeri mise predvodili i propovijedali trešnjevački dekan preč. Antun Vukmanić iz župe Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Miramarskoj ulici, Ivan Filipčić župnik Sv. Josipa na Trešnjevci te salezijanac don Damir Stojić, kapelan zagrebačkih sveučilištaraca. Svečane blagdanske mise su u 9 i 11.30 sati. Prvu jutarnju misu predslavi Borna Puškarić, župni vikar, a poldanicu u 11.30 sati župnik Davor Štuljan. Na sv. Misi sudjeluju i OŠ Ljubljanica i OŠ Voltino. Svečanu sv. Misu u 19.00 sati u zajedništvu sa svećenicima dekanata predvodi preč. Mijo Gorski, kanonik.
Sv. Leopold Bogdan Mandić (12.05.1866.-30.07.1942.) poznat je kao NEUMORNI ISPOVJEDNIK. Otac Leopold je ispovijedao 10 ili 12 sati dnevno, a sam se ispovijedao svakoga dana.
Imao je dar pronicanja u srce. Svjetlo koje mu je Bog dao otkrivalo bi mu duhovno stanje pokornika. 1976. godine, papa Pavao VI. hrvatskog kapucina, oca Leopolda Mandića proglašava blaženim, a 1983. ga papa Ivan Pavao II. proglašava i svetim. Svetište sv. Leopolda Mandića nalazi se na južnom dijelu Padove. Tiho je to, drago i privlačno svetište. Kao da odražava samu njegovu osobu — njega, "sitnoga gorostasa" — malenoga tijelom, a velikoga duhom, sv. Leoplod je bio upravo to: apostol mira i pomirenja. Bog, bogat milosrđem, našao je u njemu oruđe svoga milosrđa, blagosti i očinske dobrote. "Bože, koji svoju svemoć očituješ najviše milosrđem i praštanjem..", molimo u jednoj misnoj molitvi.

10.05.2009.
Po Mariji k Isusu
Popularna katolička izreka “Po Mariji k Isusu” koja je urasla u srca mnogih svetaca može nam poslužiti da se kratko zaustavimo na ulogu Marije, Majke Božje, u životu kršćanina. Mjesec svibanj kao “Marijin mjesec” dodatan je poticaj da obnovimo svoju privrženost, odanost i ljubav prema našoj nebeskoj Majci Mariji. Nadalje, ove godine blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije (31. Svibnja) pada točno u nedjelju, na Svetkovinu Duhova. Za nas zagrepčane taj je datum posebno važan jer se slavi i dan Zaštitnice Grada Zagreba, Majke Božje od Kamenitih vrata. Nikada nećemo pretjerati u ljubavi prema Gospi. Ipak, onaj tko poznaje, taj više i ljubi. Iako bi nam temeljna marijanska dogma o Mariji kao Bogorodici morala biti više nego dovoljna da cijelim svojim katoličkim bičem ljubimo i častimo Gospu, svaki vjernik pozvan je sam otkriti zašto se moliti i utjecati Nebeskoj Majci. Zdravo katoličku pobožnost prema Majci Božjoj, razumije samo onaj tko ima otvoreno srce i tko želi istinski slijediti Isusa Krista. Ne postoji svetac u katoličkom kalendaru koji nije cijelim svojim srcem ljubio Gospu. Naš župni zaštitnik Sv. Leopold Mandić, nazivao je Majku Božju svojom Gospodaricom i povjeravao joj je najteže slučajeve s kojima se kao ispovjednik susretao. Sve je u Mariji sveto i lijepo. Sve je usmjereno prema Bogu. Marijino bezgrešno srce kuca savršenim ritmom ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U njoj se izvršuje u potpunosti zakon odabranoga naroda. Marijin je život savršena proslava jedinoga pravoga Boga. Onaj tko živi poput Marije, tko dopušta Gospi da bude njegova “Zvijezda vodilja” taj će sigurno naći put do Isusa Krista. A što to znači onaj “po”. Taj “po Mariji” znači moliti se Majci Božjoj i razmatrati njezine kreposti. Stoga, po Mariji i uvijek po Mariji, hodimo k Isusu!

03.05.2009.
Nedjelja Dobrog pastira
Tko je pastir? Pastir je prije svega onaj o kome ovisi sudbina životinja koje su mu povjerene. Ovce su uz pastira sigurne, dok su bez njega prepuštene same sebi i naletima divljih zvijeri koje ih žele uništiti. Pastir poznaje sve svoje ovce i ne zaboravlja niti jednu od njih. On ih vodi na zelene i bogate pašnjake kako bi se nahranile te na modre izvore kako bi se napojile. Jednom riječju pastir je za svoje ovčice sve! Kršćanin također ima svoga pastira, svoga vođu koji je učinio sve kako se on ne bi izgubio u prostranstvima životnih putova. Iz Evanđelja znademo da je Isus pravi Pastir kojemu nitko ne oduzima život, nego ga on sam polaže za svoje ovce (usp. Iv 10,18). Prva i temeljna značajka Isusa – dobroga Pastira jest da je uvijek On onaj koji ide ususret zalutaloj ovci odnosno zalutaloj grešnoj duši. Stvarnost Kristove smrti i uskrsnuća daju vjerodostojnost svemu ovome što govorimo. Samo je Isus dobri pastir, jer samo je On dao svoj život kao otkupninu za grijehe svijeta. No Isus nije samo dao svoj život i tako spasio čovjeka izvukavši ga iz ponora iz kojega se sam nije mogao spasiti, nego vodi čovjeka prema novosti života u milosti Božjoj. Spašeni čovjek jest poput ovčice koja je bila sama i izgubljena te se nakon što ju je pastir pronašao ponovno raduje prelijepim zelenim livadama. Život u milosti jest život u radosti djece Božje. Osvijestimo si da je naš Bog, Bog brižan i pažljiv koji nas ljubi i kojemu je svatko od nas neprocjenjivo vrijedan.
Pročitajte više i o Zajednici Dobri Pastir koja u okviru karizmatskog pokreta želi dati svoj doprinos duhovnoj obnovi unutar Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

12.04.2009.
Sretan Uskrs!
Jedna od najstrašnijih i najžalosnijih vijesti za današnjeg čovjeka je Smrt. Umiranje za mnoge ljude danas znači prokletstvo. Odlazak u smrt znači odlazak u ništavilo. Čak i vjernici puno puta izriču tu sumnju izražavaju riječima: pokrila ga je crna zemlja ili otišao je dva metra ispod zemlje. Izrazi koji izražavaju bezizglednost situacije u kojoj se čovjek nađe nakon smrti.
Međutim, Isusova smrt zapravo je put u život. U samom trenutku smrti vidljivi su plodovi. «A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, te rekoše: Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj!». Drugi evanđelist nam donosi obraćenje jednoga od obješenih zločinaca. A pod križem su stajale žene: Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Josipova majka i majka sinova Zebedejevih. Tu se izriče ona čvrsta vjera i suosjećanje žena koje su bile do kraja vjerne Isusu. I tu podno križa kalila se njihova vjera. Nije ih bilo briga što su svi ostali digli ruke. One su znale da Bog ima zadnju riječ. Za kršćanina nikad nije gotovo. Vjernik se nikad ne predaje. Kad su sva sredstva iscrpljena, ostaje nam poklonstvo pred križem Isusa Krista i povjerenje da Bog sve izvodi na dobro!
To je RADOSNA VIJEST Sretan Uskrs svima od srca!

05.04.2009.
Cvjetnica
Uz zvuke klicanja židovske djece koja oduševljeno pozdravlja Mesiju te mašući palminim granama kliče “Hosana Davidovu sinu” počinje najsvetiji tjedan crkvene liturgijske godine upečatljivog i jasnog imena “Veliki Tjedan” ili “Sveti Tjedan”. Možemo reći da sve ono što tijekom godine proživljavamo i razmatramo u liturgiji Crkve nalazi svoj izvor u Velikom tjednu, odnosno Vazmenom trodnevlju, Isusove spasonosne muke, smrti i uskrsnuća. Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom započinju konačni dani Isusova javnog života i djelovanja. Kako bi smo ispravno shvatili značaj i smisao Velikog Tjedna, moramo imati uvijek na umu temeljni razlog Isusova Utjelovljenja. “S neba siđe dolje radi grešnika” pjeva naš narod i tim riječima ispovijeda središte katoličkog nauka o razlogu Isusova dolaska na Svijet. Isus se rodio kako bi nas otkupio od vlastitih grijeha. To Otkupljenje dogodilo se na golom drvetu Isusova križa na kojemu je sam Bogočovjek platio kaznu za Adamov grijeh.
U Velikom tjednu pozvani smo doživjeti obraćenje. Kada se događa obraćenje, ako ne onda kada spoznamo da smo grešni i da postoji netko tko nas je od toga grijeha oslobodio. Dopustimo, stoga, Duhu Svetomu da nam dotakne srce spoznajom težine našega grijeha i veličine Isusove spasiteljske ljubavi. Dvije stvari su nam potrebne. Spoznati i priznati svoj grijeh te prigrliti Isusov Sveti Križ u kojemu nam leži spasenje.

15.03.2009.
Treća korizmena nedjelja
Treća korizmena akcija Hrvatskog Caritasa odvija se uz moto: „Svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora… budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja…“ (1 Kor 1,10). U dosadašnjim je dvjema korizmenim akcijama ukupno prikupljeno 6,6 milijuna kuna, čime je omogućena realizacija 12 nacionalnih projekata Caritasa Biskupske konferencije BiH i 59 projekta iz područja socijalne skrbi, obrazovanja i malog socijalnog poduzetništva u različitim dijelovima BiH. HC je svim župama u Hrvatskoj već dostavio i pisano Izvješće o dosad prikupljenim sredstvima i načinima njihova trošenja (PDF, 3.68 MB). Građani se u korizmenu akciju mogu uključiti: pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,10 kn), uplatama na ž.r. kod PBZ 2340009 -1100080340, poziv na br. 09, kupnjom proizvoda u web dućanu Hrvatskog Caritasa. Vjernici se u akciju mogu uključiti i novčanim prilozima koje će ove nedjelje dati u kasici kod sv. Antuna na ulazu u našu crkvu. Svi milodari prikupljeni ove nedjelje u crkvama diljem Hrvatske, bit će usmjereni u projekte socijalne pomoći, edukacije i poticanja obiteljskog poduzetništva u BiH. više... U sklopu ove akcije, u našoj župi će u petak, 20. ožujka na križnom putu sudjelovati i predvoditi volonteri župnog Caritasa, te će milostinja prikupljena tom prigodom ići za potrebe BiH.

08.03.2009.
Druga korizmena nedjelja
Ove druge korizmene nedjelje s nama je već nam poznati svećenik don Carlos - svećenik iz Nikaragve koji je prošle godine nekoliko mjeseci i ovdje pomagao. On će predvoditi sv. Mise i propovijedati, te nam govoriti o svojim iskustvima «misionarskog» života i poziva u susjednoj Srbiji kod Niša. Nakon nedjeljnih sv. Misa prikupljamo kolektu za potrebe njegove župe. To je ujedno naša korizmeno-caritativna akcija.
Ove nedjelje započinje i Korizmena akcija hrvatskog Caritasa - Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini - od 09. do 15. 03. 2009. Građani se u korizmenu akciju mogu uključiti: pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,10 kn), uplatama na ž.r. kod PBZ 2340009 -1100080340, poziv na br. 09, kupnjom proizvoda u web dućanu Hrvatskog Caritasa. Vjernici se u akciju mogu uključiti i novčanim prilozima koje će dati u župi na treću korizmenu nedjelju 15. ožujka 2009. Svi milodari prikupljeni te nedjelje u crkvama diljem Hrvatske, bit će usmjereni u projekte socijalne pomoći, edukacije i poticanja obiteljskog poduzetništva u BiH. Osim materijalnog, akciju možete pomoći i nematerijalnim, duhovnim prilogom sudjelujući u molitvenim ili liturgijskim slavljima, pobožnostima križnoga puta, molitvenom hodu i dr. pobožnostima koje će tijekom Tjedna biti organizirane u župama i koje će biti protkane molitvom za ljude u BiH.

01.03.2009.
Prva korizmena nedjelja
Poruka današnje Prve Korizmene nedjelje ne može biti jasnija. Zbog toga je i odlomak iz Evanđelja koje slušamo u današnjoj Svetoj Misi vrlo kratak. Mesija, Sin Božji, poziva nas da se obratimo i povjerujemo Radosnoj vijesti, odnosno Njegovoj poruci spasenja. Dakle, ono za čime težimo u ovome milosnome vremenu jest pogled usmjeren na ono bitno a to je Isus Krist. U Korizmi pratimo Isusov put prema Križu, njegovoj krajnjoj zemaljskoj destinaciji. Poziv na obraćenje jest poziv da se okrenemo prema Križu Isusa Krista. Križ jest ono bitno u našoj vjeri. Samo je preko Križa došlo oproštenje grijeha i spasenje. No znamo iz iskustva da Križ nije nešto što prihvaćamo bez problema. Naša slaba ljudska narav, opterećena grijehom, požudom i tjelesnim slabostima, vrlo često čini sve upravo kako bi umakla teretu Križa. Naša narav previše je zabrinuta za ono što se protivi Kristovu Križu. Previše teži za onime što je u suprotnosti sa porukom Evanđelja. Stoga potrebno je učiniti nešto što će pomoći nama samima (našoj naravi), da malo pomalo svoj pogled premjestimo sa onoga nebitnoga i često puta grešnoga i da ga usmjerimo prema onome bitnome - Križu Isusovom. To nešto što možemo učiniti kako bi smo dopustili djelovanje Duha Svetoga u nama, katolička je Tradicija nazvala askeza ili mrtvljenje. U Korizmi smo pozvani na askezu i strogost življenja i to zato što nam takav stav pomaže da usmjerimo svoju pažnju prema onome bitnome.

25.02.2009.
Pepelnica - Čista srijeda - početak Korizme
Pepelnica označava početak korizmenog vremena. To je vrijeme pokore, razmišljanja i posta, koje nas priprema za Kristovo uskrsnuće u Uskrsnu nedjelju, preko kojeg smo otkupljeni. Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan. Pepeo se pravi od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Palmanu nedjelju prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja blagoslovljenom vodom i kadi tamjanom. Mada pepeo simbolizira pokoru i kajanje, on nas također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Njegovo božansko milosrđe je posebno izraženo tijekom korizmenog vremena, i Crkva nas poziva tražiti to milosrđe tijekom cijele Korizme uz razmišljanje, molitvu i pokoru. U ovogodišnjoj Korizmi naglasak je na dobrim djelima, prijateljstvu, ljubavi... ne toliko na odricanju od nego odricanju za... Pročitajte cjelovitu poruku pape Benedikta XVI. za korizmu 2009.

22.02.2009.
Zadnji karnevalski vikend
U kršćanstvu je priča o počecima slavljenja karnevala vezana uz pravilo nastalo negdje u 9. stoljeću, za vrijeme Grgura Velikog, koje je propisivalo da u ponedjeljak i utorak prije Čiste srijede ili Pepelnice i korizme svećenici drže post. Nedjelju u kojoj počinje korizma tako su nazivali dominica carnis privii ("bezmesna nedjelja"). Otuda je došao i naziv "mesopust" koji je prijevod talijanske riječi "karneval" ili "carnivale" (carni vale = zbogom mesu). Isposnički element nazire se i u terminu "fašnik", koji dolazi od njemačke riječi Fastnacht -"noć posta". S vremenom se (negdje oko 15. stoljeća) pravilo posta napustilo, a vrijeme pred korizmu je, naprotiv, postalo vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i zabavi pod maskama, ujedno i vrijeme suprotno dolazećem razdoblju korizme kada vjernici kroz post jačaju poniznost duha.
Bogati hrvatski jezik za mesopust ili karneval ima i riječ "poklade". Riječ "poklade" nastala je od starohrvatskog glagola "klasti" ("prerušavati se"). Pokladni utorak u starom se Zagrebu nazivao i "fašenk". Vrijeme poklada rasprostrlo se po čitavoj Hrvatskoj, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaki kraj nosi i svoje specifičnosti, kako u običajima, tako i u hrani koja se u to vrijeme obilno priprema i troši. U Zagrebu i okolici javne se pokladne priredbe priređuju od 17. stoljeća. U organizaciji gradskih vlasti pokladno je slavlje započinjalo već na blagdan Sv. tri kralja, kada se priređivala velika gozba. Gostilo se i na sam fašenk, dok se na pokladni utorak pilo gradsko vino, a jeli su se slatkiši ("confecti") i suhe smokve ("fighe"). Samobor i Velika Gorica mogu se pohvaliti najdužom tradicijom održavanja fašničkog festivala u Zagrebačkoj županiji. U Samoboru se, primjerice, na pokladni utorak kažnjava princ Fašnik (lutka napravljena od slame ili starih krpa i odijela). Sudi mu se za sve loše u protekloj godini, a kažnjava ga se spaljivanjem.

14.02.2009.
Valentinovo
Štovanje sv. Valentina vrlo je rašireno u svijetu. Kod nas su ovome svecu posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva. Mnogi bi vjernici htjeli što više saznati o tom "popularnom" svecu. Nažalost, sve ono što se o njemu zna više je legenda nego stvarni podaci. Sveti Valentin bio je biskup i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije. Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas. Sve do 1969. godine dan Sv. Valentina slavio se 14. veljače kao spomen. Dan je zatim izbrisan iz katoličkog kalendara, te je postao tek neobavezni spomen dan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno povijesnih podataka. No bez obzira, slavili Dan zaljubljenih ili ne, ovo je prilika da razmislimo o ljubavi i njezinom mjestu u našem životu. Ljubav je neizostavni dio i potreba svakoga ljudskog bića. Kakvu ljubav želimo i kakvu ljubav pružamo našim bližnjima? Kako trebamo ljubiti? Koliko je ljubavi u nama, svakodnevno? Isus je o ljubavi vrlo jasno govorio. Kada su ga jednom upitali koja je zapovijed najveća u Zakonu, odgovorio je: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

08.02.2009.
Svjetski dan braka
Na inicijativu i pod pokroviteljstvom Svjetske zajednice bračnih susreta (Worldwide Marriage Encounter) Svjetski dan braka obilježava se druge nedjelje u veljači, a u sve većem broju zemalja obilježava se i tjedan braka najčešće od 7. – 14. veljače. Od ove godine, zahvaljujući suradnji Ureda HBK za obitelj i Hrvatske zajednice bračnih susreta i Hrvatska se pridružuje tim zemljama, u nastojanju da se sve više otkriva vrijednost braka, njegov smisao i značenje. To se prije svega odnosi na kršćanske supružnike, koji su pozvani doživljavati bogatstvo Božjeg plana za brak i obitelj. Obilježavanje Svjetskog dana braka usprkos naglašenoj tendenciji negativnog prikazivanja braka u društvu, otvara vrata pozitivnom govoru o braku i svjedočanstvima supružnika koji, unatoč neizbježnim teškoćama i problemima, pronalaze načine da rastu u ljubavi i međusobnom poštivanju pritom zajednički njegujući i stalno obnavljajući svoj brak. Povodom Svjetskog dana braka, krčki biskup mons. Valter Župan, predsjednik Vijeća HBK za obitelj uputio je poruku naslovljenu Ponovo otkriti radosnu istinu o braku. više...

02.02.2009.
Svijećnica
Na današnji blagdan Svijećnice sv. Misa u našoj crkvi je u 18.00 sati. Svijećnica je vrlo obljubljen blagdan kod vjernika. Današnjim danom nekad se završavalo božićno vrijeme, pa je ponegdje ostao običaj da se jaslice i borovi iznose iz crkve tek nakon Svijećnice te da se do danas pjevaju božićne pjesme. Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u hram da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu. U Hramu se zatekao starac Šimun, koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a Mariji je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: „Mač boli, probost će ti dušu.“ Proročica Ana je također bila tada u Hramu i uputila je molitve i zahvale Bogu. Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se svijeće, koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje. Prikazanje Gospodinovo u Hramu je četvrto otajstvo radosne krunice.

01.02.2009. - Dan života
Dan života Crkva slavi prvu nedjelju u veljači. Život je dar čije vrijednosti najčešće nismo svjesni, a istovremeno je njegova vrijednost vrlo često ugrožena ili osporavana i zamjenjivana nekim "pravom na izbor" ili nekakvim drugim "pravima" koja donose smrt. Svaki ljudski život u ovaj svijet donese puno nove, neponovljive radosti, ljubavi i topline, svaki novi život ima u sebi moć mijenjati i obogaćivati druge živote, svaki novi čovjek ostavlja svojim životom neponovljivi, originalni trag, svaki čovjek je drugačija, autentična slika Božja. I nitko, pa ni roditelji, još manje država ili liječnici imaju pravo svojim "pravom na izbor" uskratiti pravo jednom životu da dođe na svijet i uskratiti i sebi i svijetu pravo da upozna taj novi život. Po broju djece, po pažnji i ljubavi koju im posvećuju obitelji i institucije, prepoznaje se koliko jedan narod vjeruje u svoju budućnost. Djeca su bogatstvo naroda. Ona osiguravaju budućnost. Uostalom, civiliziranost naroda procjenjuje se najviše po sposobnosti da služi životu i da vrednuje život. Djeca su blagoslov. Psalmist to lijepo izriče: »Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji kô mladice masline oko stola tvojega. Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se boji Gospodina« (Ps 128, 3). Sveto Pismo smatra najvećim blagoslovom dug život i potomstvo: »Vidio djecu svojih sinova« (Ps 128, 6).
Dijete se želi i prihvaća. Ono nije stvar na koju bi se imalo pravo, koja bi bila određena da zadovolji nečija očekivanja, pa ni očekivanja roditelja. Nažalost, postaje sve izraženija pojava da nam životi drugih, pa i naše djece, služe za zadovoljavanje naših ambicija. Dijete nije ničije pravo. Ono je uvijek samo dar. Kako se može imati pravo na osobu? Služiti životu znači ne izlagati ga opasnosti na radnom mjestu ni na cesti, gdje se može ugroziti vlastiti život i život drugih. Život je velika i neponovljiva vrednota i onda kada je isprepleten bolima i mnogim neugodnostima. Nikome nije dozvoljeno prisvajati pravo odlučivanja o tome je li i dokad život vrijedan da se živi. (iz poruke predsjednika Vijeća HBK za obitelj za Dan života 2008.)

25.01.2009.
Obraćenje svetog Pavla apostola
U godini smo sv. Pavla pa stoga posebnu pažnju posvetimo današnjem blagdanu Obraćenja svetog Pavla apostola.

- Pavao dijeli svoj život u dva velika djela: vrijeme bez Krista i vrijeme “u Kristu”. Bližimo se odlučnom preokretu koji je zaslužan za podjelu. Pavlov burni život juri prema svojoj prekretnici u tri velika skoka: zločin nad svetim Stjepanom, progonstvo u Judeji i put u Damask. Odsad će njegov život krenuti drugim putem. Ne će više rasipati svoje orijaške snage u razaranju, nego će biti čovječanstvu na pomoć i blagoslov i darovat će mu plodove junačkih napora. Kako je došlo do preokreta i kako se on odvijao u Pavlovoj nutrini, ostat će i dalje tajna. Sam je Pavao bio nepokolebljivo uvjeren da svoje obraćenje mora zahvaliti nadnaravnoj milosti, djelu neposrednog Kristovog zahvata u njegov život.
Iznutra se taj događaj ne da više rasvijetliti. U pitanju je mistično umiranje koje se odvija u mističnoj noći, tajanstveno kao rađanje novog života u majčinu krilu, u pravom smislu riječi preporod. Pavao je to dobro osjećao. Na naglost Pavlova vrhunaravnog porođaja podsjeća nas njegova čudnovata riječ: “Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni”. Više ne može reći ni sam Pavao. Kažu da je Pavlov doživljaj doduše tajanstven, ali nije čudesne naravi. Na to je dostatno odvratiti kako je Pavao najpozvaniji da nam kaže što se s njim dogodilo. A on u svojim poslanicama pet puta s apsolutnom sigurnošću tvrdi da je njegov doživljaj bio “Božje djelo”, objava živoga Krista, “zarobljavanje po Kristu”. - ( Josef Holzner, Pavao: život i poslanice)

25.12.2008.
Sretan Božić i Nova godina
Draga braćo i sestre, dragi naši župljani,
kao župna zajednica i ove smo se godine na intenzivan način pripremali za blagdan Božića. Od jutarnjih zornica, skrušenih ispovijedi, raznovrsnih humanitarnih akcija, ulaganja u našu crkvu pa sve do velikoga dara đakonskog ređenja g. Stipe Šarića na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažena Djevice Marije. Poput rose koja se sa nebesa polako spušta na zemlju, tako se polako približavao dan Božjega spuštanja na Zemlju. Bog, postavši čovjekom, nije ništa izgubio od svoje veličine i svemoći, već smo mi ljudi nanovo dobili putokaz prema dostojanstvu djece Božje. Naša župna zajednica želi biti konkretan znak i putokaz u ovom našem Zagrebu. Putokaz koji pokazuje prema samo jednom smjeru, prema Novorođenome Spasitelju. Želja nam je da, rasteći zajedno u vjeri, nadi i ljubavi, poput raspjevanih anđela mognemo svima vama biti vidljivi svjedoci radosti Božića. Moleći za vas blagoslov Djeteta Isusa, zajedno sa svim župnim suradnicima, želimo Vam čestit Božić i milošću Božjom ispunjenu novu 2009. godinu,
Vaš župnik Davor, kapelan Borna i đakon Stipo.