Ovih \u0107emo dana slaviti blagdan Svih Svetih i Du\u0161ni dan; pohoditi grobove svojih pokojnika, moliti i paliti svije\u0107e za njihove du\u0161e. Htjeli mi ili ne, ovo je vrijeme kad razmi\u0161ljamo o neizbje\u017enoj \u010dinjenici i vlastite smrtnosti. Stojimo i pitamo se ima li \u0161to prijeko? Je li smrt zadnja postaja na\u0161eg puta?<\/p>\n
Ima ne\u0161to u nama \u0161to \u017eeli biti vje\u010dno, to su do\u017eivljaji i trenuci koji su po svojoj naravi neuni\u0161tivi. Po njima kao da se vje\u010dnost nastanila u nama. Prije svega su to trenuci ljubavi. Oni su ujedno trenuci istine jer nam otkrivaju pravo lice \u017eivota. Te\u017enja za besmrtno\u0161\u0107u ne mo\u017ee se roditi iz do\u017eivljaja osamljene, u sebe zatvorene sre\u0107e, nego iz zajedni\u0161tva, iz susreta, iz davanja. \u010covjek otkriva pravi \u017eivot kad iza\u0111e iz uskih granica svoga \u201cja\u201d, kad sebe zaboravi, kad se \u017ertvuje i daruje drugome, kad ne \u017eivi za sebe, nego za istinu, pravdu, ljubav. Ovaj izlazak, exodus, iz sama sebe dovr\u0161ava se u trenutku vlastite smrti.<\/p>\n
Nau\u010diti umirati zna\u010di znati \u017eivjeti. U svakom \u010dinu ljubavi do\u017eivljavamo smrt, jer ne mo\u017eemo istinski ljubiti drugoga ako ne umremo samome sebi. Gdje je \u010dovjek sposoban za \u0107udorednu odluku, gdje odgovorno i ozbiljno svladava \u017eivotne zadatke, gdje je kadar da se iz ljubavi zala\u017ee za dobro drugoga, gdje god ima \u017ertve, vjernosti i dobrote bez nade u drugu nagradu osim nagradu vlastite savjesti, gdje god \u010dovjek, makar i ne znaju\u0107i, \u017eivi po Isusovu na\u010delu: \u201cNisam do\u0161ao da budem slu\u017een, nego da slu\u017eim i \u017eivot svoj dadem za druge\u201d, tamo \u010dovjek ve\u0107 ima iskustvo vje\u010dnosti. Smrt, dakle, ne samo ona kona\u010dna, dio je \u017eivota i poziv da umiru\u0107i sebi ulazimo u trenutke radosti koji su predokus vje\u010dnosti.<\/p>\n
\u201cNa\u0161a domovina je na nebesima\u201d, ka\u017ee sv. Pavao. No nebesa nisu mjesto ni prostor. Nebo je Isus Krist u osobi; ono je ondje gdje je Krist prisutan po vjeri, nadi i ljubavi. Mi smo dakle ve\u0107 sada u nebu toliko koliko je Krist zahvatio na\u0161 \u017eivotni prostor. U taj smo prostor u\u0161li po kr\u0161tenju, a sve dublje u nj urastamo usvajaju\u0107i molitvom, \u017ertvom, \u010ditavim \u017eivotom Kristove misli i osje\u0107aje, njegove stavove i shva\u0107anja. \u017divot je s Kristom predokus neba na zemlji.<\/p>\n
Ovdje ga gledamo izdaleka, kroz mrak vjere, tamo licem u lice. Nebo je neprikriveni, dugo o\u010dekivani susret s Kristom koji nikada ne prestaje. Obe\u0107anje tog susreta upisano je u \u010dovjekove dubine. Svaki je \u010dovjek \u010ditavim svojim bi\u0107em usmjeren prema Kristu. U posljednjem \u0107e susretu s Kristom biti ispunjene sve \u010de\u017enje i nadanja. Kristov se lik dok smo na zemlji, s mukom ra\u0111a u \u010dovjeku. Svi potresi i \u017eivotne borbe, sve radosti i \u017ealosti slu\u017ee samo tomu da nas suobli\u010de Kristu i prodube \u017eivotnu vezu s njime.<\/p>\n
U susretu s Isusom Bog \u0107e za nas postati vidljiv. Ne\u0107emo utonuti u ocean beskrajnog Bo\u017ejeg bi\u0107a, niti se izgubiti u neizmjernosti apsolutnoga Boga, nego \u0107emo svu svoju radost do\u017eivjeti u Isusu Kristu, u susretu s ljudskim o\u010dima, u zagrljaju s ljudskim srcem. Sve \u0107e biti neizrecivo intimno, ljudski blizu, toplo, bit \u0107e izvorno na\u0161e. Bit \u0107e to ono \u201c\u0161to oko ne vidje, i uho ne \u010du, i u srce \u010dovje\u010dje ne u\u0111e, a \u0161to pripravi Bog onima koji ga ljube.\u201d J.H<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ovih \u0107emo dana slaviti blagdan Svih Svetih i Du\u0161ni dan; pohoditi grobove svojih pokojnika, moliti i paliti svije\u0107e za njihove du\u0161e. Htjeli mi ili ne, ovo je vrijeme kad razmi\u0161ljamo o neizbje\u017enoj \u010dinjenici i vlastite smrtnosti. Stojimo i pitamo se ima li \u0161to prijeko? Je li smrt zadnja postaja na\u0161eg puta? Ima ne\u0161to u nama … Vi\u0161e…<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":8,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[54,53],"tags":[],"class_list":{"0":"entry","1":"post","2":"publish","3":"author-admin","4":"post-79","6":"format-standard","7":"has-post-thumbnail","8":"category-nedjeljna-poruka","9":"category-zivot-crkve"},"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=79"}],"version-history":[{"count":24,"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1117,"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79\/revisions\/1117"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=79"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=79"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=79"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}