\u017dupa Sv. Leopolda, Ljubljanica-Voltino (cjeloviti naziv) broji oko 6500 \u017eupljana od ukupno 13000 stanovnika koji \u017eive na ovom podru\u010dju. Kao \u0161to sam naziv \u017eupe kazuje ona obuhva\u0107a dva naselja: Ljubljanicu i Voltino. U naselju Ljubljanica su ptrete\u017eito obiteljske ku\u0107e, a u Voltinom stambene zgrade. Ve\u0107 ta \u010dinjenica odre\u0111uje dobrim dijelom i mentalitet ljudi. Sredi\u0161tem \u017eupe prolaze dvije ulice u znaku kri\u017ea: Ba\u0161tijanova i Dragutina Golika (nekada Drvinje, a jo\u0161 prije Kroflinova). Na
\nzapadu je ome\u0111ena potokom Kusto\u0161akom, na istoku potokom \u010crnomercem, sa sjevera Hanamanovom i Klanje\u010dkom, a na jugu Zagreba\u010dkom (donedavno Ljubljanskom) avenijom.<\/p>\n
Ljubljanica i Voltino su dva naselja na zagreba\u010dkoj Tre\u0161njevci. Jedno (Ljubljanica) nam je poznato po tome \u0161to je tamo okreti\u0161te tramvaja, a u drugom (Voltino) je smje\u0161tena elektrotehni\u010dka srednja \u0161kola i sjedi\u0161te nekada\u0161njeg tvorni\u010dkog “diva”, “KON\u010cARA”. U \u017eupi su i dvije osnovne \u0161kole: O\u0160 Ljubljanica i O\u0160 Voltino, te vrti\u0107 na \u010detiri lokacije.<\/p>\n
U po\u010detku su ova dva naselja su spadala u \u017eupu Sv. Marka Kri\u017eev\u010danina na Selskoj Cesti. U samom po\u010detku se vidjela potreba osnivanja centra koje bi uz mati\u010dnu crkvu bilo mjesto okupljanja vjernika ova dva naselja.<\/p>\n
Zato se 1972. godine u Suboti\u010dkoj ulici na Ljubljanici kupila dodu\u0161e starija ali pove\u0107a ku\u0107a koja je uz neke manje adaptacije postala mjesto u kojem su se slavile nedjeljne mise i odr\u017eavala \u017eupna kateheza. Jedno vrijeme je u tom prostoru djelovala udruga: “Djete\u0161ce na suna\u0161ce” koja savjetima i konkretno poma\u017ee samohranim majkama i obiteljima s problemima.<\/p>\n
Sve\u0107enik je u ovu crkvu dolazio na ispomo\u0107 iz \u017eupe Marka Kri\u017eev\u010danina. Tako je bilo sve do 1994. godine kada su ova naselja udru\u017eena u novu \u017eupu Ljubljanica – Voltino sa svojim za\u0161tinikom svetim Leopoldom Mandi\u0107em – postala samostalna \u017eupa. \u017dupa je postala posve samostalna 0. kolovoza 1994. godine, a primopredaja je bila 24. kolovoza. Za prvoga \u017eupnika imenovan je vl\u010d. Marijan Gradin\u0161\u010dak koji je tu du\u017enost obavljao do 1998. godine. Naslijedio ga je sada
\nve\u0107 pokojni mladi sve\u0107enik vl\u010d. Josip \u017dganec kojemu je kroz jednu godinu pomagao vl\u010d. Josip \u0160imunovi\u0107. Godine 2000. \u017eupa je dobila sada\u0161njeg \u017eupnika vl\u010d. Davora \u0160tuljana.<\/p>\n
Crkva i duhovni centar je tada jo\u0161 uvijek obiteljska ku\u0107a. To je maleni prostor za potrebe jedne tako velike \u017eupe. Osim kao crkva, isti prostor istodobno slu\u017ei i kao vjeronau\u010dna dvorana i \u017eupni stan s time da se spavaonica toga stana nalazila u susjednoj gara\u017ei. Zbog tih razloga pristupilo se osmi\u0161ljavanju novog pastoralnog centra, odnosno crkve i pripadaju\u0107eg prostora. Do 1999. godine prikupljena je sva potrebna dokumentacija, pribavljeno zemlji\u0161te na uglu Drvinja, sada\u0161nje Golikove ulice i Ba\u0161tijanove Ulice, pla\u0107ena komunalna naknada te pribavljena gra\u0111evinska dozvola koja je na snazi od 2001. godine.<\/p>\n
U jesen 2001. godine na mjestu gara\u017ee napravljen je novi \u017eupni stan s vjeronau\u010dnom dvoranom u prizemlju, \u0161to uvelike umanjilo pote\u0161ko\u0107e rada zbog nedovoljnog i neprakti\u010dnog prostora.\u00a02002. godine odobren je i dio sredstava od Zagreba\u010dke nadbiskupije za po\u010detak gradnje Crkve, koja \u0107e naravno, nositi naziv za\u0161titnika \u017eupe – Leopolda Mandi\u0107a. Gradnja je slu\u017ebeno zapo\u010dela na blagdan sv. Leopolda Mandi\u0107a 12. svibnja, kada je zagreba\u010dki nadbiskup Josip Bozani\u0107 blagoslovio
\ngradili\u0161te i postavio kamen temeljac za novu crkvu i pastoralni centaru na\u0161oj \u017eupi.<\/p>\n
U povelji koja je postavljena u kamen temeljac stoji da su gradnju ove crkve zapo\u010deli vjernici \u017eupe sv. Leopolda Mandi\u0107a uz pomo\u0107 Nadbiskupskog duhovnog stola. Ta je konkretna financijska pomo\u0107 bila itekako potrebna na po\u010detku i tijekom gradnje nove crkve. Crkva je zahvaljuju\u0107i financijkoj podr\u0161ci ekonomata nadbiskupije u dvije godine 2002.\/03. stavljena pod krov. U jesen 2002. na\u0161a je \u017eupa p prvi puta dobila \u0111akona Danijela Duki\u0107a.
\n\u0110akon je do\u0161ao u zadnji \u010das kao vrijedna pomo\u0107 \u017eupi gdje je crkva u izgradnji.<\/p>\n
Uo\u010di Bo\u017ei\u0107a 2003. godine postavljena je bravarija, crkva je zatvorena i mogli smo po prvi puta, dodu\u0161e jo\u0161 u nedovr\u0161enom hladnom prostoru slaviti sv. Misu polno\u0107ku. To je ujedno prva sv. Misa koja se slavila u na\u0161oj crkvi. Prvi doga\u0111aj u crkvi ipak je bio Bo\u017ei\u0107ni koncert i gostovanje KUD-a Gornji Dragono\u017eec, 21. prosinca iste godine. Veliko je uzbu\u0111enje vladalo uo\u010di te mise polno\u0107ke. Mnogi ljudi su dolazili jo\u0161 u nevjerici. Za neke se to dogolilo “tako brzo”. A svi \u017eupni suradnici i vjernici bili su ponosni i radosni jer sudjeluju u ostvarenju sna ve\u0107ine ljudi ove \u017eupe.<\/p>\n
U 2004. godini ispla\u0107ivali smo dugove za bravariju i polako se privikavali na novu crkvu u kojoj smo redovito slavili nedjeljne i blagdanske mise. O Uskrsu je napravljena nova nadstre\u0161nica i postavljen kri\u017e na pro\u010delju crkve. Bilo je jo\u0161 puno ideja, ali na materijalnom planu te godine nismo mogli u\u010diniti puno vi\u0161e.<\/p>\n
Godina 2005. bila je godina u kojoj smo ponovno otvorili gradili\u0161te osobito u jesen i krajem godine. Preko ljeta napravljena je izolacija u samoj crkvi, instalirane su cijevi za podno grijanje. Jesen je bilo vrijeme u kojem je \u010dudom napravljena \u010ditava odvodnja i priklju\u010dak, uveden plin, ure\u0111ena kotlovnica sa svom opremom, u\u010dinjene instalacije elektrike, izvedene glazure i \u017ebuke te hidrantska i toplinska mre\u017ea. Tada su na vidjelo do\u0161li i mnogi nedostaci ove gra\u0111evine koje je trebalo ispravljati i sanirati. Bili smo prisiljeni promijeniti i nadzornog in\u017eenjera Davora Salopeka kojega je zbog udaljenosti (putovao je iz Petrinje) zamijenio Zlatko Korunda.<\/p>\n
U prolje\u0107e 2006. zavr\u0161ila je ve\u0107ina radova na stambenom objektu uz crkvu. Kupljen je i namje\u0161taj te se uo\u010di ljeta ve\u0107 moglo useliti u novi stan. Uskoro je i \u017eupni ured zapo\u010deo djelovati na novoj adresi. Dobili smo i rje\u0161enje katastra o ku\u0107nom broju, tako da se sada na\u0161a crkva nalazi u ulici D. Golika 42. Sve se ovo moglo ostvariti zahvaljuju\u0107i pomo\u0107i vjernika na\u0161e \u017eupe koji su svojim doprinosima zdu\u0161no pratili tijek izgradnje. Jedan dio tereta tako\u0111er su iznijeli i “veliki” donatori (tvrtke i pojedinci). Ostatak \u0161to nam je nedostajao da sve financijski premostimo dobili smo podizanjem kredita u banci.<\/p>\n
U ljeto 2007. godine zapo\u010deli su radovi na unutarnjem ure\u0111enju crkve. Napravljena je elektroinstalacija, crkva je o\u017ebukana i obojana. U rujnu je postavljen i zadnji od 8 prozorskih vitraja, rad akademskog slikara i na\u0161eg \u017eupljanina prof. Marijana Jakubina. Po\u010detkom radova u interijeru do\u0161li smo pred sam kraj izgradnje crkve.<\/p>\n\n\t\t