{"id":2688,"date":"2013-03-29T16:05:04","date_gmt":"2013-03-29T15:05:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/?p=2688"},"modified":"2015-09-29T23:27:57","modified_gmt":"2015-09-29T22:27:57","slug":"uskrsna-poruka-kardinala-bozanica-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/?p=2688","title":{"rendered":"Uskrsna poruka kardinala Bozani\u0107a"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Bra\u0107o i sestre u vjeri!<\/p>\n

1. Pri kraju korizme u Godini vjere osje\u0107amo da je to vrijeme bilo iznimno iskustvo otkrivanja Bo\u017eje prisutnosti u \u017eivotu Crkve i o\u010ditovanja Crkve u svijetu. Nakon \u0161to je papa Benedikt XVI. hrabro i ponizno objavio svoje odreknu\u0107e od papinske slu\u017ebe, nije prestao odjekivati poziv iz njegove korizmene poruke, oslonjen na svetopisamske rije\u010di: \u201cI mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj\u201d (1Iv 4, 16). Benedikt XVI. pozvao nas je razmatrati i u svoj \u017eivot ugra\u0111ivati plodonosni suodnos vjere i ljubavi. Onaj tko vjeruje, svojom pro\u017eeto\u0161\u0107u vjerom, pronalazi na\u010dine darivanja sebe bli\u017enjima. Jednako tako ljubav pobu\u0111uje vjeru; jer \u017eivljena ljubav govori o svome izvoru koji se ne mo\u017ee svesti u okvire zemaljskoga. Za kr\u0161\u0107ane ta ljubav raste iz vjere u Isusa Krista koji je umro iz ljubavi i uskrsnuo po ljubavi. U Kristu prepoznajemo sebe i svoj poziv da iz dana u dan svoj \u017eivot darujemo bli\u017enjima.<\/p>\n

Tako je vrijeme pripreme za proslavu Vazma vrijeme neraskidive povezanosti vjere i kr\u0161\u0107anske ljubavi prema najpotrebnijima. Zbog toga je papa Benedikt XVI. napisao: \u201cNe mo\u017eemo nikada razdvajati ili, \u010dak, suprotstavljati vjeru i ljubav\u201d. Crkva pak svoju bit ne mo\u017ee opravdati bez pozornosti prema konkretnim ljudima kojima je govorio i kojima je svoju Radosnu vijest donio Isus Krist.<\/p>\n

2. Ta pro\u017eetost vjere i ljubavi va\u017ena je da se, s jedne strane ne izgubimo u suvi\u0161nim raspravama koje su svrha samima sebi, zanemaruju\u0107i potrebe \u010dovjeka, a s druge strane da se Crkvu ne promatra isklju\u010divo kao ljudsko djelo solidarnosti, pri \u010demu bi na prvome mjestu bila njena socijalna zauzetost, bez duhovnoga temelja. Lako je skliznuti u neku od tih krajnjosti, zaboravljaju\u0107i da je upravo Bog \u010dovjekova najve\u0107a potreba.<\/p>\n

\u017delja i vapaj pape Franje: \u201cKako bih \u017eelio Crkvu siroma\u0161nu i za siroma\u0161ne\u201d, poziv je svakom kr\u0161\u0107aninu na preispitivanje vlastitih stavova. On govori najprije o materijalnome siroma\u0161tvu te dodaje: \u201cAli postoji i drugo siroma\u0161tvo! To je duhovno siroma\u0161tvo na\u0161ih dana koje te\u0161ko poga\u0111a i zemlje smatrane najbogatijima. Moj prethodnik, dragi i \u010dasni Benedikt XVI., to naziva \u2018diktaturom relativizma\u2019, koja svakomu daje da bude mjera samomu sebi i dovodi u opasnost su\u017eivot me\u0111u ljudima\u201d (Govor pape Franje \u010dlanovima diplomatskoga zbora akreditiranoga pri Svetoj Stolici, 22. o\u017eujka 2013.).<\/p>\n

Jednako tako nije primjereno dijeliti Crkvu i njezino djelovanje u karitativnome i navjestiteljskome smislu. Premda \u0107e mnogi hvaliti Crkvu kada poma\u017ee ljudima u potrebi, tu istu Crkvu \u0107e se prozivati kada brani ljudski \u017eivot, moralne vrijednosti i smisao postojanja, upozoravaju\u0107i ba\u0161 na one pojave koje ljude \u010dine nesretnima, otu\u0111enima, poga\u017eenima. Neka nas ne zbunjuju te proturje\u010dnosti, jer na\u0161 vjerni\u010dki poziv je u tome da prema svojim mogu\u0107nostima ubla\u017eavamo svakovrsnu ljudsku bijedu, ali jednako tako i budimo savjesti, po\u010dev\u0161i od samih sebe u preispitivanju vlastite vjernosti Bogu. U suprotnome mogli bismo i mi biti dio onih nastojanja koja osiroma\u0161uju \u010dovjeka. Kao \u0161to znamo iz osobnoga iskustva, kr\u0161\u0107anski \u017eivot nije jednosmjeran, nego tra\u017ei uzajamnost i vi\u0161eslojnost.<\/p>\n

Ako u svakida\u0161njem \u017eivotu odvajamo vjeru od ljubavi ili mislimo da vjera nije potrebna, tada \u0107e se najprije slomiti odnos s Bogom, a zatim \u0107e rasti sebi\u010dnost. Djela koja ne izranjaju iz istinskih vrijednosti, utemeljenih na onome \u0161to nadilazi \u010dovjeka, lako postaju puki moralizam.<\/p>\n

3. Ove smo godine tijekom korizme \u010desto molili za papinsku slu\u017ebu i kao Crkva Bogu prinosili svoje nakane za dar novoga Pape. Zahvaljujem vam \u0161to ste svojom molitvom bili uz nas kardinale koji smo u konklavama prepoznavali tragove Duha Svetoga. Bog nam je odgovorio u osobi pape Franje, za kojega zahvaljujemo Gospodinu i za kojega nastavljamo moliti, da bi nas kao nasljednik apostola Petra, poput svojih prethodnika, u\u010dvr\u0161\u0107ivao u vjeri. Znamo da vjera daje snagu u hodu prema cilju; ujedinjuje podijeljeno i lije\u010di rane dru\u0161tva, izranjenoga mnogovrsnim sukobima.<\/p>\n

Na\u0161a vjera ima svoju jezgru u doga\u0111aju Kristova vazma: muke, smrti i uskrsnu\u0107a Gospodina na\u0161ega Isusa Krista. Poistovje\u0107enost raspetoga i uskrsloga Krista sredi\u0161te je apostolskoga navje\u0161taja koji se po Crkvi do danas neprestano navije\u0161ta. U svjetlu Isusa Krista susre\u0107u se i su\u010deljavaju razna poimanja ljudskoga \u017eivota, a ujedno se ba\u0161 u tom doga\u0111aju razrje\u0161uje izvornost kr\u0161\u0107anske vjere. Bez obzora i svjetla uskrsnu\u0107a Isus bi bio tek nositelj sna\u017ene poruke, a Crkva ne bi mogla biti prepoznata kao sakrament, znak i sredstvo nutarnjega jedinstva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (usp. LG, 1).<\/p>\n

4. Sredi\u0161nji sadr\u017eaj na\u0161e vjere, Kristovo uskrsnu\u0107e, vrhunac je Utjelovljenja. Na\u0161a je vjera uzaludna, isprazna, ako je promatramo i \u017eivimo bez stvarnosti Uskrsnu\u0107a (usp. 1Kor 15, 14). Kr\u0161\u0107anska je novost u tome da ispovijedamo da je Isus umrijev\u0161i uni\u0161tio smrt i uskrsnuv\u0161i vratio ljudima \u017eivot. Dao nam je prije\u0107i iz ropstva u slobodu, iz tuge u radost, iz \u017ealovanja u slavlje, iz tame u svjetlo.<\/p>\n

U svome uskrsnulom tijelu, on iz stanja smrti prelazi u druga\u010diji \u017eivot, onkraj prostorno-vremenskih ograni\u010denja. Njegovo je tijelo ispunjeno snagom Duha Svetoga, tako da sveti Pavao za njega mo\u017ee re\u0107i da pripada nebu, da je \u2018nebesnik\u2019 (usp. Katekizam Katoli\u010dke Crkve, 646). Njegovo tijelo nosi znakove Muke, o\u010dituju\u0107i poveznicu sa svime \u0161to je sadr\u017eano u Utjelovljenju. Uskrsnu\u0107e je Bo\u017eji pe\u010dat onomu \u0161to je Isus govorio i \u010dinio pokazuju\u0107i uzvi\u0161enu vrijednost ljudskoga \u017eivota.<\/p>\n

Uskrsnu\u0107e otkriva Isusov bo\u017eanski identitet, ali u njemu se vidi i smisao stvaranja svijeta, otkriva otajstvo \u017eivota te poziv \u010dovjeka na sudioni\u0161tvo u nebeskome zajedni\u0161tvu. Krist je pobjedom nad grijehom i smr\u0107u ispunio navje\u0161taj Staroga zavjeta. On je Gospodin koji svojim \u010dovje\u0161tvom, kao Bo\u017eji Sin, \u017eivi u slavi i kod Oca se zauzima za nas. Ba\u0161 zbog toga \u0161to taj doga\u0111aj zahva\u0107a cijelu ljudsku povijest i svakog pojedinca, u stanju je mijenjati ljudske \u017eivote. Osim toga, Uskrsnu\u0107e je vrelo slu\u017eenja u ljubavi Crkve koja nastoji ubla\u017eiti trpljenja siroma\u0161nih i slabih, jer se objavila ljubav ja\u010da od smrti i od zla.<\/p>\n

5. Budu\u0107i da je kr\u0161\u0107anska poruka u sebi definirana kao Radosna vijest, ona je prepuna nade, zbog Kristova uskrsnu\u0107a i njegove prisutnosti u \u017eivotu svakoga vjernika i \u010ditave Crkve. Kr\u0161\u0107anska radost uskrsnu\u0107a ima korijen u pozivu na spasenja po sudjelovanju na Bo\u017ejemu \u017eivotu koji nam je On objavio u \u010dinu ljubavi predanja svoga Sina. Mislim da se upravo danas mo\u017ee re\u0107i da je u sveprisutnoj ljudskoj \u010de\u017enji za puninom i sre\u0107om, u nadi, mogu\u0107e vidjeti tragove vjerovanja ili puta do ispovijedanja vjere.<\/p>\n

Me\u0111utim, suvremeni \u010dovjek \u010desto \u017eivi proturje\u010dno svoj \u017eivot u cjelovitosti njegova postojanja i povezanosti s Bogom. Naime, vezan uz neposrednost uporno te\u017ei prema \u0161to ve\u0107oj u\u010dinkovitosti, ne bi li ostvario ono \u010demu se nada. Ali \u010dim mu se u\u010dini da je bli\u017ei neposrednomu cilju, osje\u0107a nezadovoljstvo, jer nije uta\u017eio nutarnju \u017ee\u0111, a nesposoban je \u017eivjeti otvorenost prema budu\u0107nosti. Kada ne postoji prihva\u0107ena stvarnost \u010dovjeka, s njegovim po\u010detkom i s odgovorom na nadu u vje\u010dni \u017eivot, javlja se strah pred budu\u0107no\u0161\u0107u i zatvaranje prema otajstvu \u017eivota. Upravo je to razlog starenja civilizacije. Nejasna polazi\u0161ta o ljudskome \u017eivotu i njegovu cilju dovode do problema glede nataliteta, a \u010desto se te pojave dekadentnosti poku\u0161avaju prikazati kao napredak. U kona\u010dnici, i ta naizgled usko sociolo\u0161ka pitanja \u2013 tako bitna za svako ljudsko dru\u0161tvo \u2013 pokazuju svoju povezanost s pitanjem vjere.<\/p>\n

U doga\u0111aju Kristova vazma nalazi se punina otajstva ljudskoga \u017eivota i vidi se izlazak iz tame smrtnosti u sigurnu \u017eivotnu nadu. Po uskrsnu\u0107u na\u0161a nada nije tek \u017eelja otvorena budu\u0107nosti, nego je darovani poziv na \u017eivot vje\u010dni. Spajaju\u0107i ljudsku \u010de\u017enju za puninom vje\u010dnosti i sigurnu nadu koja je utemeljena na vjeri u Kristovo uskrsnu\u0107e, uvi\u0111amo da je sve stvorenje u poro\u0111ajnim mukama novoga ra\u0111anja, u i\u0161\u010dekivanju proslave. Kr\u0161\u0107anstvo sve promatra \u2018sub specie aeternitatis\u2019 \u2013 u svjetlu vje\u010dnosti. Taj je pogled bez Uskrsnu\u0107a nepotpun i usu\u0111ujem se re\u0107i da o tome pogledu danas ovisi ne samo ispravan pristup velikim ljudskim pitanjima, nego i sasvim konkretna doga\u0111anja i odnosi.<\/p>\n

6. Govore\u0107i o svetome Josipu papa Franjo je posebno istaknuo njegovu ulogu \u010duvara i tu krjepost stavio pred svakog kr\u0161\u0107anina kao poziv na po\u0161tivanje svakoga Bo\u017ejeg stvorenja i svijeta u kojemu \u017eivimo, jer je u tome svijetu upisan Bo\u017eji naum i jer takvo \u010duvanje otvara obzor nade: \u201cTo zna\u010di \u010duvati ljude, brinuti se za sve, za svaku osobu, s ljubavlju, osobito za djecu, starije, one koji su najslabiji, koji su \u010desto posljednji na koje mislimo. To zna\u010di brinuti se jedni za druge u obitelji: bra\u010dni drugovi \u010duvaju jedno drugo, zatim kao roditelji brinu se za djecu, a s vremenom i djeca postaju \u010duvari roditelja. [\u2026] Budimo \u2018\u010duvari\u2019 stvorenoga svijeta, Bo\u017ejeg nauma upisanoga u prirodu, \u010duvari drugoga, \u010duvari okoli\u0161a; ne dopustimo da znakovi uni\u0161tenja i smrti prate na\u0161 svijet na putu njegova napretka!\u201d (Papa Franjo, Homilija na Svetoj misi sve\u010danog po\u010detka pontifikata, 19. o\u017eujka 2013.).<\/p>\n

Taj poziv da s ljubavlju \u010duvamo sve \u0161to nam je Bog darovao zahva\u0107a i prepoznavanje Boga, zbog \u010dega u drugoj prigodi Papa ka\u017ee: \u201cPoznato nam je koliko je nasilja u suvremenoj povijesti stvorio poku\u0161aj micanja Boga i bo\u017eanskoga s obzorja \u010dovje\u010danstva. Tako\u0111er primje\u0107ujemo vrijednost svjedo\u010denja u na\u0161im dru\u0161tvima kao izvornu otvorenost transcendenciji koja je upisana u srce \u010dovjeka. U tome osje\u0107amo bliskima i sve one mu\u017eeve i \u017eene koji se \u2013 premda se ne priznaju pripadnicima niti jedne religijske tradicije \u2013 osje\u0107aju tra\u017eiteljima istine, dobrote i ljepote, upravo Bo\u017eje istine, dobrote i ljepote; oni su na\u0161i dragocjeni saveznici u zauzetosti za obranu ljudskoga dostojanstva, u izgradnji mirnoga su\u017eivota me\u0111u narodima i u bri\u017enome \u010duvanju stvorenoga svijeta\u201d (Govor pape Franje na Susretu s predstavnicima Crkava, crkvenih zajednica i drugih religija, 20. o\u017eujka 2013.).<\/p>\n

U tim se odrednicama vidi svjetlo i nadahnu\u0107e uskrsnoga doga\u0111aja. Biti \u010duvar na josipovski na\u010din odnosi se na sva razdoblja ljudskoga \u017eivota: na za\u010de\u0107e, ro\u0111enje, \u017eivljenje, rad i umiranje \u010dovjeka; na brak kao zajednicu jednog mu\u0161karca i jedne \u017eene. U svakome od tih podru\u010dja suvremena zapadna kultura pokazuje ozbiljne pukotine, a i u Hrvatskoj su ba\u0161 to mjesta opasnoga naginjanja nacionalnoga broda. To su pitanje svih ljudi i gra\u0111ana jedne zemlje kojima je stalo do vrijednosti po kojima dru\u0161tvo ne \u0107e zalutati na stranputice sebi\u010dnosti i zanemariti najpotrebnije. Na temelju antropolo\u0161kih postavki gradi se socijalna osjetljivost, solidarnost, plodonosna komunikacija me\u0111u dru\u0161tvenim subjektima i \u2013 kona\u010dno \u2013 ljubav.<\/p>\n

7. U grbu na\u0161ega pape Franje mogu se i\u0161\u010ditati sastavnice koje misli i pogled upu\u0107uju na Isusa, Mariju i Josipa: ime Isusa, \u201cime nad svakim imenom\u201d pred kojim se prigiba svako stvorenje (usp. Fil 2, 9); Bla\u017eena Djevica Marija kao nositeljica nade i najava zore novoga \u010dovje\u010danstva te sveti Josip \u2013 ozna\u010den simbolom narda.<\/p>\n

Upravo je nard lijepa slika koja povezuje otajstvo Utjelovljenja i Vazma. Dok ulazimo u proslavu Velikoga tjedna i Svetoga trodnevlja, odmah nakon nedjelje muke Gospodnje (Cvjetnice), u ponedjeljak, slu\u0161amo navje\u0161taj iz Ivanova evan\u0111elja u kojemu se govori o Isusovu dolasku na ve\u010deru u Betaniju, kada je Marija, Martina sestra, Isusu pomazala noge dragocjenom nardovom poma\u0161\u0107u \u201ci sva se ku\u0107a napuni mirisom\u201d (Iv 12, 3). U svome duhovnom siroma\u0161tvu Juda I\u0161kariotski je u toj gesti vidio samo rasipanje, zbog \u010dega prigovara i ka\u017ee da se pomast mogla prodati, a novac razdati siromasima. Nije mu zapravo bilo do siromaha, nego je u svojoj sebi\u010dnosti bio slijep za gestu koja se ticala puno ve\u0107e dragocjenosti \u2013 Isusove smrti i ukopa. Isus je dopustio da Marija, Lazarova sestra, u\u010dini ono \u0161to ne \u0107e mo\u0107i u\u010diniti \u017eene onoga jutra kada su do\u0161le na Isusov grob, jer je uskrsnuo. Ta znakovita gesta izvorno je povezana s mudracima koji su se do\u0161li pokloniti Isusu, donijev\u0161i mu zlato, tamjan i smirnu, plemenitu mast.<\/p>\n

Prostor ispunjen miomirisom slika je kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota po vjeri u uskrsnu\u0107e. U tome miomirisu vidimo kako trpljenje prelazi u prinos Bogu, koji je najugodniji po ljubavi prema bli\u017enjima. Pozvani smo iz dana u dan vidati rane, ispirati ih dobrotom i \u010distiti sebedarjem. Potrebni i siroma\u0161ni trebaju imati povla\u0161teno mjesto u kr\u0161\u0107anskim zajednicama. \u017dupne i druge crkvene zajednice trebaju voditi posebnu brigu oko djelatnog karitasa. Neka to bude miris Crkve koja \u017eivi uskrsnu\u0107e i stvarnost novoga \u017eivota.<\/p>\n

Svima vama, dragi vjernici, \u017eelim da u svome \u017eivotu osjetite miris Krista uskrsloga, mole\u0107i da blagost njegove prisutnosti ubla\u017ei boli onima koji trpe. Svima nama molim od Gospodina sna\u017enu vjeru i neumornu ljubav, da bismo svijet ispunjali miomirisom Krista koji je uskrsnu\u0107em uklonio zadah smrti. \u010cestitam vam pobjedu radosti i \u017eivota! Sretan Uskrs! Va\u0161 nadbiskup,<\/p>\n

Kardinal Josip Bozani\u0107<\/p>\n

U Zagrebu, na Nedjelju muke Gospodnje, 24. o\u017eujka 2013. godine.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bra\u0107o i sestre u vjeri! 1. Pri kraju korizme u Godini vjere osje\u0107amo da je to vrijeme bilo iznimno iskustvo otkrivanja Bo\u017eje prisutnosti u \u017eivotu Crkve i o\u010ditovanja Crkve u svijetu. Nakon \u0161to je papa Benedikt XVI. hrabro i ponizno objavio svoje odreknu\u0107e od papinske slu\u017ebe, nije prestao odjekivati poziv iz njegove korizmene poruke, oslonjen … Vi\u0161e…<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2713,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[53],"tags":[],"class_list":{"0":"entry","1":"post","2":"publish","3":"author-admin","4":"post-2688","6":"format-standard","7":"has-post-thumbnail","8":"category-zivot-crkve"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2688","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2688"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2688\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2725,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2688\/revisions\/2725"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2713"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2688"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2688"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2688"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}