Na\u0161i \u017eupljani, njih tridesetak, zajedno sa \u017eupnikom vl\u010d. Davorom \u0160tuljanom hodo\u010dastili su 1. i 2. listopada kr\u0161\u0107anskim tragovima u Bosni i Hercegovini i to su podijelili s nama u rije\u010di i slici.
\nPolazak na hodo\u010da\u0161\u0107e bio je predvi\u0111en u rano jutro. Koliko je bilo \u017eeljno o\u010dekivano ve\u0107 se vidjelo po tome \u0161to su svi bili na vrijeme to\u010dni i u dobrom raspolo\u017eenju. Uz ranu jutarnju molitvu krenuli smo …
\nUbrzo nakon prelaska granice kao da smo u\u0161li u povijest. Uz promatranje okoli\u0161a stigli smo do na\u0161eg prvog odredi\u0161ta \u2013 trapisti\u010dkog samostana kod Banja Luke. Opat Franz Pfaner koji je 1869. god. do\u0161ao na ovo podru\u010dje tu je zapo\u010deo gradnju samostana i kasnije mu dao ime \u201eMarija Zvijezda\u201c. Na\u0161 doma\u0107in jedan od trojice opata koliko ih danas tamo \u017eivi, op\u0161irno i zanimljivo pri\u010dao nam je o \u017eivotu samostana u pro\u0161losti kao i sada\u0161njosti. \u010culi smo kako su oni \u017eivjeli s narodom, kako im pomagali, u\u010dili ih, davali im znanje razli\u010ditih zanata, kako su uop\u0107e opstali. Nama su najpoznatiji po siru koji se po njima naziva Trapist i \u010dija proizvodnja ima tradiciju dugu vi\u0161e od 130 godina. Zato smo svi pohrlili kupiti taj sir i osjetiti \u010daroliju okusa \u010diji se recept \u010duva u tajnosti i danas ga u samostanu zna samo jedan opat.
\nU katedrali Sv. Bonaventure, u Banja Luci, do\u010dekao nas je ljubazni \u017eupnik. On nam je pokazao i ispri\u010dao povijest katedrale, o \u017eivotu \u017eupljana koji sudjeluju u gradnji i obnovi nove katedrale. Tu smo vidjeli kapelicu bl. Ivana Merza, te originalni sarkofag s relikvijama bla\u017eenika.
\nSlobodno vrijeme iskoristili smo za samostalnu \u0161etnju gradom, kako smo u \u0161ali rekli, osjetili \u201eritam ulice\u201c. Ta razli\u010ditost kulture bila je ne\u0161to novo.
\nPutovanje se nastavilo prema sveti\u0161tu sv. Ivana Krstitelja u Podmila\u010dju kod Jajca. Izme\u0111u planina, na osami, \u201estr\u0161i\u201c velika nova crkva, jo\u0161 u gradnji ali \u017eivotom puna. \u010cula se pjesma, \u010duo se \u017eivot. Pokraj nje je novoizgra\u0111ena crkva na starim temeljima od materijala preostalog od drevne stare crkve, uni\u0161tene u ne tako davnom ratu. Nekako me podsjetila na na\u0161u crkvu na Voltinom. Ne po obliku, ne po gra\u0111i. Njihov \u017eupnik, dok je pri\u010dao povijest i zna\u010denje ovog sveti\u0161ta za sve ljude koji tamo nalaze utjehu i mjesto za osobnu molitvu, bio je u fratarskom habitu. Kad nam je sve lijepo ispri\u010dao, bio je jedan od nas, u civilu , sa radnicima, sa \u017eupljanima. Ba\u0161 kao kod nas. Idemo dalje… prema Kupresu. U \u0161irini pogleda oko sebe, opjevani Kupres i crkva Sv. obitelji. Ne vide se ku\u0107e, ne vidi se narod, a crkva velebna, prostrana nova i lijepa. Pitam se za koga tako velika. I na to je do\u0161ao odgovor. Gospodin koji nas je do\u010dekao ispred turisti\u010dke zajednice, kao pravi doma\u0107in, odgovarao je na sva na\u0161a znati\u017eeljna pitanja. S puno ljubavi i \u010de\u017enje ispri\u010dao nam je o stradanju naroda ovog podru\u010dja u nesretnom ratu, o njihovoj dana\u0161njoj borbi za dostojanstven \u017eivot i crkvi koja je nastala iz \u201eprkosa i ponosa\u201e ovakva lijepa, velika i koja je za vrijeme mise puna naroda. Tako velika a ispunjena narodom. Ne treba se bojati budu\u0107nosti sa takvim srcima…
\nIdemo dalje… prema samostanu i crkvi na \u0160\u0107itu. U vo\u017enji autobusom, onako s visoka jo\u0161 se ljep\u0161e vidi priroda i sva ljepota tog kraja. Tu je naro\u010dito do\u0161lo do izra\u017eaja sva ljubav i nostalgija za rodnim krajem kad nam je na\u0161 vodi\u010d, krasan mlad \u010dovjek, pri\u010dao doga\u0111aje iz \u017eivota svojih susjeda, njihovim stradanjima i progonstvima zbog \u010dega su se morali rasuti po cijelom svijetu. Vani sunce, sva Bo\u017eja ljepota, a sje\u0107anja mame suze. Evo nas u Rami. Oko nas predivna panorama jezera, u svoj svojoj ljepoti, pomalo presu\u0161enog a tako veli\u010danstvenog. Tu nas je do\u010dekao mladi franjeva\u010dki sve\u0107enik i vrlo \u017eivopisno ispri\u010dao povijest samostana, povijest i dolazak Hrvata na ova podru\u010dja, njihova stradanja, progonstva i \u017eivot sve do danas. Da bi to bilo upe\u010datljivije u etnografskom muzeju, koji je uz sam samostan, imali smo priliku vidjeti postavu izlo\u017ebe koja prikazuje \u017eivot stanovni\u0161tva tog kraja, alate i zanate kojim su se bavili, njihove no\u0161nje, obi\u010daje. Slikovito su prikazali prirodu koja ih okru\u017euje, biljke i \u017eivotinje koje tu obitavaju. Uz zvuke \u0161ume postavljene su preparirane \u017eivotinje u svojim stani\u0161tima, tako da je to bila jedna zanimljiva \u0161etnja tajnama \u0161umskog \u017eivota.
\nPrepuni dojmova sakupljenih u jednom danu krenuli smo u Potoke, mjesto kraj Mostara, gdje smo se smjestili u Ku\u0107i susreta \u201eEmaus\u201c. Tu smo se jo\u0161 malo dru\u017eili prije po\u010dinka.
\nU jutarnjim satima uputili smo se u Me\u0111ugorje. Tamo nas je do\u010dekala uobi\u010dajena gu\u017eva mno\u0161tva vjernika. Prvi na\u0161 zajedni\u010dki cilj bio je da se popnemo na brdo Kri\u017eevac, mole\u0107i postaje kri\u017enog puta. Da smo bili na izletu mo\u017eda bi se ljutili na silno mno\u0161tvo ljudi koji su nas okru\u017eivali i ote\u017eavali u na\u0161em naumu. Ali tu smo svi bili s istim ciljem, molitvom i vjerom i ta gu\u017eva samo je poticala da ide\u0161 dalje, gleda\u0161 ispred sebe, pazi\u0161 gdje \u0107e\u0161 stati i kako pro\u0107i. Kao \u017eivot. Cilj \u2012 dolazak pred kri\u017e, svatko u svojoj osobnoj molitvi i mislima na one koje smo ostavili kod ku\u0107e, na one koje smo ostavili u podno\u017eju brda a nisu se mogli uspeti, na na\u0161e \u017eivotne patnje i radosti. Kad smo se svi na\u0161li u podno\u017eju brda, sretni s ispunjenim \u201ezadatkom\u201c uputili smo se u Etno selo Herceg . Tu smo se malo opustili i u\u017eivali u lijepo ure\u0111enom prostoru koji prikazuje starine, \u017eivot nekada, a u\u017eivanje sada. Sljede\u0107i korak, Brdo ukazanja, povratak u Sveti\u0161te, molitva za osobne potrebe, ispovijedi, krunica, misa, zalazak Sunca….a onda zajedni\u010dka ve\u010dera u podrumima \u201eAndrija\u201c kod \u010citluka. To nije bilo slu\u010dajno. Na\u0161 doma\u0107in, markantan gospodin sa \u0161irokim osmjehom dobrodo\u0161lice, pokazao nam je i objasnio porijeklo ovih podruma, svoju obiteljsku tradiciju, njihova osobna stradanja i uspjehe, njihov \u017eivot. Radost svih nakupljenih dojmova do\u0161la je do punog izra\u017eaja kroz pjesmu, smjeh, i ukusnu ve\u010deru, tradicionalnu \u017dilavku i Blatinu. S pjesmom smo opet krenuli u na\u0161u ku\u0107u \u201eEmaus\u201c, na po\u010dinak.
\nNakon doru\u010dka, opro\u0161taj od \u201eEmausa\u201c i put prema Mostaru. Do\u0161li smo rano na jutarnju misu u Franjeva\u010dki samostan, crkvu sv. Petra i Pavla. Kad smo stigli bili smo sami, no u \u010das se crkva ispunila vjernicima, pa se njihova i na\u0161a pjesma spojila u zajedni\u0161tvo. Po\u010dastili su nas za dobrodo\u0161licu. I tu smo slu\u0161ali anegdote i povijest samostana i naroda, razgledali ostatke stradanja, slike ru\u0161evina, uvijek se iz po\u010detka \u010dudili do kuda se\u017ee ljudsko zlo, a do kuda dopire ljudska upornost, vjera i ljubav. Kako ponosno izgleda crkveni toranj sa svojih 112 metara u visinu.
\nU slobodno vrijeme razgledali smo zapadni dio grada, staru gradsku jezgru, razli\u010ditost kulture i vjere, pojeli tradicionalne \u0107avape, kupili suvenire i krenuli dalje.
\nU blizini Ljubu\u0161kog posjetili smo vodopad Kavica, nastao od bistre i pitke rijeke Trebi\u017eat, jedine ponornice u Evropi koja izvire kod Imotskog, ponire i izvire devet puta i ulazi u Neretvu. Veli\u010danstveno. Nedaleko Ljubu\u0161kog posjetili smo Samostan na Humcu. U sklopu Samostana nalazi se jedan od najstarijih muzeja u BiH, u preure\u0111enom nekad vinskom podrumu, \u010duvaju se starine i iskopine ovog dijela zemlje, bilo vjerskog ili svjetovnog karaktera, samostanska knji\u017enica, te najbogatija zbirka umjetnina na temu \u201eMajka\u201c. Ova izlo\u017eba kao da je zaokru\u017eila na\u0161 hod. Po\u010detak \u017eivota, hod kroz \u017eivot, uvijek prati \u2012 Majka. Zato smo i i\u0161li majci, Majci Mariji…
\nHvala Gospdinu \u0161to smo bili u mogu\u0107nosti pro\u017eivjeti ove trenutke zajedni\u0161tva, svatko sa svojim nakanama, potisnutim patnjama, tugama i radostima koje nas prate. Opet smo o\u017eivjeli jedinstvo vjere, me\u0111usobnu brigu za drugoga, svoje an\u0111ele \u010duvare.
\nRu\u017eica ME\u0110UGORAC<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Na\u0161i \u017eupljani, njih tridesetak, zajedno sa \u017eupnikom vl\u010d. Davorom \u0160tuljanom hodo\u010dastili su 1. i 2. listopada kr\u0161\u0107anskim tragovima u Bosni i Hercegovini i to su podijelili s nama u rije\u010di i slici. Polazak na hodo\u010da\u0161\u0107e bio je predvi\u0111en u rano jutro. Koliko je bilo \u017eeljno o\u010dekivano ve\u0107 se vidjelo po tome \u0161to su svi bili … Vi\u0161e…<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[24],"tags":[],"class_list":{"0":"entry","1":"post","2":"publish","3":"author-admin","4":"post-87","6":"format-standard","7":"category-izleti"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/87","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=87"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/87\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3249,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/87\/revisions\/3249"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=87"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=87"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zupa-leopold-mandic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=87"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}