Nakon napornih priprema da bi se mogla započeti gradnja naše nove crkve u mjesecu svibnju, prvo pitanje koje mi je bilo upućeno bilo je: “Kada će biti gotova nova crkva?”
Bio sam zatečen ne toliko pitanjem, koliko svojevrsnom “drskošću” sugovornika. Kada smo gradili župni stan i vjeronaučnu dvoranu, vidjeli smo da se gradnja od prvotno planiranih dva mjeseca, opravdano produžila na šest mjeseci, a da ne govorimo o namještaju i detaljima koji još ni dan danas nisu završeni. Hvala Bogu da smo započeli prokomentirali su drugi, ali možda također zaboravljajući da je gradnja crkve opsežan i dugačak posao koji također zahtijeva mnogo odricanja i mnogo darova naših župljana.
Kada bismo i imali sve novce za dovršetak gradnje, uvijek postoje neke stvari koje tu gradnju usporavaju ili ju zakompliciraju. Tako je našu gradnju usporio priključak struje koji smo dobili tek za mjesec dana, a vodovod koji prelazi preko gradilišta i smeta daljnju gradnju još je uvijek u funkciji. Nova je cijev položena preko Baštijanove prema srednjoškolskom centru, sada samo trebaju doći naši komunalci i priključiti novi vodovod za školu, ali to može biti još nekoliko mjeseci iščekivanja; (kažu da je to normalno kod vodovoda i da se za neke stvari čeka od pola godine do 12 mjeseci).
No, u svakom slučaju planirani dio radova ove godine će se završiti. Podrumski dio s pločom već je završen, a trenutno se izvode betonski radovi i armiranje temelja same crkve. Što se financijskog dijela tiče već su mnogi pojedinci i obitelji darovale za gradnju bilo preko uplatnica ili osobno u župnom uredu. No, čitajući prezimena obitelji vidi se da jedan dio naših župljana daruje redovito svakog mjeseca određenu svotu, naravno i prema svojim mogućnostima, dok ima onih koji ne daruju tako revno i svoju godišnju obvezu dara za Crkvu pomiću za Božić kada će biti drugi troškovi i onda će reči da nemaju novaca. Znam da život danas zahtijeva od nas i da puno trošimo na različite reklamirane proizvode. Možda se crkva danas ne zna reklamirati, pa nije zanimljiva današnjem potrošačkom društvu. Ako se u jednoj župi gradi crkva, razumjeti ćete da nije dovoljan godišnji obiteljski dar od 50 kn, jer ako se to podijeli na 12 mjeseci ispada 4,17 kn mjesečno. Mislim da se ovdje ne radi toliko o tome da nemamo, nego nemamo srce. Ako volim Crkvu kojoj pripadam, ako poznajem zapovijed “doprinosi za crkvene potrebe”, onda ću i mjesečno darovati određenu svotu za gradnju crkve koja će služiti generacijama.
A svatko od nas će se ponositi što je i on dio tog velikog djela, nove župne crkve, Leopolda Mandića, Ljubljanica-Voltino. Da bismo se svi bolje uključili u ovaj lanac darivanja u ovom i sljedećim brojevima listića donosit ćemo prezimena darovatelja i suma koja je skupljena po ulicama ili po ulazima određene zgrade.