17.03.07.

Iz zapisnika sa sastanka PASTORALNOG VIJEĆA, održanog 6. veljače 2007.

E) Gradnja (izlaganje župnika Davora Štuljana)
Ove godine do srpnja mjeseca bavili smo se isključivo gradnjom i dovršetkom pastoralnog dijela župnog centra. Sve je namješteno i u funkciji, nešto od donacija, a veliki dio potpuno novim namještajem. Do kraja šestog mjeseca 2006. sve je bilo gotovo. Preko ljeta se nisu odvijali građevinski radovi, jedino se radilo na prikupljanju dokumentacije za lokacijsku dozvolu za PASTORALNI CENTAR. U studenom i prosincu nastavili su se radovi u samoj crkvi i sakristiji. Do kralja 2006. dovršena je sakristija i stavljen je knauf i vrata. (Još nedostaju podne obloge i namještaj.)
U crkvi je napravljeno: elektroinstalacije struje – 30.121 kn, zvona carillon – 34.013 kn, razglas – 41.500 kn, vrata – 8 000 kn. Ovim radovima pripravljena je crkva za žbuku i bojanje.
Dugovi: Još se nismo riješili svih starih dugova, a došli su i novi. Ostali su dugovi za grijanje (50.000 Termorad) i građevinske radove (50.000 Konstruktor), 30.121 elektro-radovi, 11.500 razglas. Orgulje koje smo dobili na posudbu ne možemo ove godine ni početi isplaćivati. Ako se složi trgovac, možemo ih početi otplaćivati tek 2008. ili će se demontirati I vratiti. (cijena orgulja je 97.000 kn). Svi ovi dugovi će se pomalo u ratama otplatiti, a još nas čeka otplata II. rate kredita, čija je visina oko 100.000 kn
Planovi: Žbukanje i bojenje zidova crkve. Imamo donaciju za gletanje i bojanje crkve. Spušteni strop će se izvoditi ako se pronađe donacija (oko pola milijuna kuna)
Situacija nije obećavajuća. Novca nemamo ništa, zadnjih 12 000 kn za režije sam skinuo s računa neki dan. Guramo na dva kolosijeka. Tu su režije Subotička i Drvinje. Milostinja se povećala na oko 4.000 kn tjedno, no nova crkva je veliki pogon

Pitanja članova Pastoralnog vijeća

Kakav je plan sa starom crkvom: hipoteka?
Ovih dana trebamo dobiti lokacijsku dozvolu za pastoralni centar. Kad se dobije građevinska dozvola za gradnju pastoralnog centra, onda Subotička ide u prodaju, a s tim novcem radit ćemo pastoralni centar, malo po malo …

Ima li pomaka za Drvinje, asfalt oko crkve, parkirališna mjesta?
Ime ulice se promijenilo za u ime Dragutina Golika, a nogostup obećan prije Božića nikako da se napravi. To je bilo u planu još 2005. Na tom projektu radi gospođa Blažecki, naša župljanka, ali sve ide jako sporo. Sad je promijenjen pročelnik. Ako ne bude drugačije išlo, potpisat ćemo peticiju i napisati članak u novine.

F) Vitraji (izlaganje prof. Marjan Jakubin)
Skoro svi vitraji su prodani, a financirani su isključivo donacijama. Trenutačno je u izradi još jedan prozor zahvaljujući obitelji Kelava. Ostaje prozor ljubičastih tonaliteta od strane ulice i jedan u pjevalištu. Zadnji prozor, u ispovijedaonici, vidi se samo izvana. Nije napravljena skica, ali postoji ideja kako ga teološki osmisliti (Leopold Mandić će se vidjeti iz ispovjedaonice!)

Još ponešto o dovršetku crkve
Rasvjeta…Crkva će se osvijetliti stropnom rasvjetom. Zidna rasvjeta je namijenjena isključivo za osvjetljavanje križnog puta, vitraja i niša. Križni put…Slike križnog puta će se postaviti prije korizme, a trenutno ga nema zbog radova na razglasu i elektroinstalacijama. Budućnost…Kad se crkva ožbuka i oboji vitraji će biti ljepši još, unutrašnjost će biti oslikana pokretnim slikama s vitraja. U apsidi će doći u obzir samo reljefi, a ne freske ili oslikani mozaici. Bit će mistična atmosfera zbog vitraja, oni su glavni likovni naglasak unutrašnjosti. U planu je i vitraj iznad ulaza koji će pokriti cijelu stijenu, no to će se raditi u budućnosti i rješavat će se javnim natječajem.

_______________

Evo, ovako smo prije nešto više od mjesec dana razgovarali na sastanku Pastoralnog vijeća. Posebno sam izdvojio one dijelove koji su vezani uz gradnju i dovršenje crkve. Vjerujem da će ova razmišljanja potaknuti i Vas, dragi vjernici, da razmišljate o svim ovim problemima s kojima se susrećemo u izgradnji crkve. S jedne strane to su “slatki” problemi jer se rađa nešto novo u čemu svi sudjelujemo. S druge strane, to je i teret koji nosi ova generacija vjernika, tj. svi mi stanovnici Ljubljanice i Voltinog.

Uz dugove koji su izgleda naša svakidašnjica raste i ovaj objekt koji koriste sve više vjernika i onih koji se u vjeri odgajaju.

Ovdje ću iznijeti dvije zanimljive crtice koje su poticaj da u tom ne posustanemo.
– Prije nekoliko tjedana upoznajem liječnicu koja se nedavno doselila u ovaj dio grada i u našu župu. U posjet joj je došla i mama. Bile su zajedno na sv. Misi. Poslije mise govori gospođa majka: „U lijep dio Zagreba je došla moja kćer, a tako sam sretna što je blizu i crkva!“
– Drugi zanimljiv događaj od prošle nedjelje navečer. Zovem taksi. Pitam može li doći taksi u ulicu sada novog naziva Dragutina Golika. Odgovara operater: “Može za pet minuta. Jel’ tamo blizu crkve?”

I još bismo mogli naći sličnih crtica. U svakom slučaju, crkva ovom dijelu Grada Zagreba puno znači. Ona je središte kod kojeg se može susresti i od kojeg se može poći. Ona je svojevrsni “trefpunkt”. Razumijete na što ciljam. Crkva je pravo mjesto da bi se ljudi više susretali međusobno i da bi se susreli s Bogom. Prisutnost crkve u nekom kvartu čini ga pitomim. Čini ga ljudskijim. Kao što se crkvena zvona glasno i razgovjetno oglašavaju, tako nas crkva poziva da i naš život bude jasan i čist. Izgradnjom crkve naša župna zajednica je postala vidljiva, dobila je svoj oblik. I to više ne može nitko izbrisati.

Ovih dana će na adrese naših župljana biti poslana pisma u kojima je osvrt na prošlu 2006. godinu te poteškoće s kojima se susrećemo. Planovi i želje su drugi dio pisma. Svakako vjerujem da ćemo ovoga proljeća, nakon završetka pastoralne godine, prionuti dugo očekivanom i željenom poslu, a to je unutarnje uređenje crkve. Kako ćemo daleko dogurati ovisi o darovima vjernika i donatora. Do sada imamo već pristiglu donaciju za jedan dio ličilačkih radova u unutrašnjosti crkve. Također smo poslali nekoliko zamolbi na adrese tvrtki i institucija, stoga se nadamo da će i odatle prispjeti pomoć. Željeli bismo urediti kompletnu crkvu s metalnom potkonstrukcijom i spuštenim stropom, ali to je za sada samo želja, jer potrebnih sredstava nema.

Osobito je važno da skupimo dovoljno sredstava do 30. lipnja da bismo mogli isplatiti II. ratu kredita banci.

Na kraju, zahvalio bih kao župnik svim darovateljima, posebno našim skromnim običnim ljudima i umirovljenicima koji svojim prilozima, dobrovoljnim radom i akcijama pomažu izgradnju naše crkve. Zahvaljujem svim domišljatim ljudima koji su na bilo koji način pomogli u izgradnji ove građevine. Iz ljubavi i odricanja nastaje ovo djelo.

Želim svima blagoslovljenu korizmu, puno hrabrosti na životnom putu. Neka Vas zagovor sv. Leopolda Bogdana Mandića i blagoslov Božji nagradi za svaki vaš dar i dobročinstvo!