Kad dolaze «veliki ljudi» uvijek je svečano. Svi se žele pokazati, urediti, dokazati. Ljudi žele da ih se pamti. A kako je došao Isus u Jeruzalem? Bez velike buke, po uskim uličicama, na magaretu, a otkrila su ga najprije djeca i žene. Trgali su palmine i maslinove grančice i bacali ispred Krista uz poklike «Hosana». Njegov plan je dubok i jednostavan: «Otkupiti svijet od grijeha i smrti». Način na koji to čini Isus poseban je, ponizan, spreman za ljubav i tako dokazuje da je kralj ljubavi.
Običaj je od davnina da se na Cvjetnicu donesu u crkvu maslinove grančice, palmine grane i cvijeće. Tog dana župna crkva postaje Jeruzalem, a blagoslovljene grančice znak mira i ljubavi koje se nose u obitelj. Stoga je lijepo ako se toga dana obiđe koji bolesnik ili usamljena starija osoba i obraduje ga se cvijećem ili blagoslovljenom grančicom.
Svake godine Veliki tjedan a s time i i Sveto trodnevlje bude nas iz vjerskog mrtvila. Nemojmo ove Svete dane staviti u drugi plan. Slavljenje Uskrsa ne znači «odmoriti se i otputovati« ili pak priredit samo svečani ručak. I vanjska slavlja donose svakome radost, ali nakon najvećeg događaja naše vjere- sv. mise.
U Velikom tjednu događaju se velike, najveće istine našeg vjerovanja. Bit tih istina je križ. Isus je tako iznio očev plan. Mi kršćani vjerujemo da je ušao u svoju slavu po muci i smrti, a uskrsnuće je temelj vjerovanja svakog kršćanina.
I sada pitanje? Da li smo mi uistinu kršćani? Ako jesmo, onda nećemo dozvoliti da ovi Sveti dani prođu mimo nas. Ana Čehulić
