Kad je Isus dijelio prvu pričest svojim učenicima, bio je jako sretan. Rekao je da mu je to najdraži dan i trenutak u životu. Da ga je čekao i radovao mu se od rođenja. Čak i prije rođenja, dok je bio s Ocem u Raju. Bio je sretan, jer je u svetoj Hostiji, u komadiću (posvećenoga) kruha, kojega je podijelio na svojoj prvoj svetoj misi, darovao ljudima svoj poljubac, svoj zagrljaj i svu svoju ljubav. Darovao im je zapravo cijeloga sebe. Nešto slično kao kad tebe mama i tata zagrle, privinu na grudi, poljube i kažu to: “Jako te volimo!”. A ti onda kažeš, “I ja vas, mama i tata”. Isus, naš dragi i dobri Bog, koji je postao čovjek, može još više od mame i tate. On nam može darovati cijeloga sebe na dar. To je pričest.
Svi se radujemo s vama. I s vašim roditeljima, rodbinom i prijateljima. Sa župnikom i vjeroučiteljima. I ja se radujem tvojem susretu s Isusom u prvoj pričesti. Želim da ti bude lijepo s Isusom. Da s njim popričaš i uvijek se s njim družiš. Da moliš i zajedno s njim rasteš. Jer on te nikad neće ostaviti, niti zaboraviti vaše prijateljstvo. (iz prošlogodišnje poruke prvopričesnicima – šibenski biskup Ante Ivas)
