9. studenog slavimo blagdan posvete rimske bazilike sv. Ivana Lateranskog. Slaveći blagdan posvete Lateranske bazilike kao majke svih crkava (mater et caput omnium ecclesiarum Urbis et orbis) slavimo sve crkve kao mjesta gdje se okuplja vjerni narod. Crkva je već od apostolskih vremena osjećala stvarnu potrebu nekih mjesta u kojima će se njezine zajednice okupljati na molitvu, na slušanje Božje riječi i na slavljenje euharistije. Zato se i osjetila potreba za gradnjom crkava, koja traje kroz svu crkvenu povijest do danas. U početku su se kršćani na svoje euharistijske sastanke okupljali u privatnim kućama. Kada je Milanskim ediktom 313. godine u rimskom Carstvu zadobila slobodu, počinju se graditi crkve. Lateransku je baziliku dao sagraditi papa Melhijad (311-314). U dijelu Rima zvanom Lateran postojala je u 4. st. palača koja je pripadala carskoj obitelji. Kad je Konstantin dao slobodu Crkvi, palaču je poklonio Petrovu nasljedniku za biskupsku rezidenciju. U blizini te palače podignuta je Lateranska bazilika, koju je kasnije zub vremena srušio, ali je na tom mjestu podignuta nova, sjajnija i veća. Ona je do 15. st. služila kao jedina Papina katedrala. Nosi časni naslov majka svih crkava, a u njoj je održano pet općih sabora. Nakon povratka iz Avinjonskog sužanjstva, pape su se s vremenom preselile u novu palaču na Vatikanskom brežuljku, gdje je u 17. st. podignuta i Bazilika sv. Petra koja je postala stalna Papina crkva. U znak povijesnog kontinuiteta, u bazilici sv. Ivana Lateranskog svaki se papa ustoličuje na početku svoje službe za biskupa Rima. Ovaj nas blagdan podsjeća da je Crkva zajednica koja se okuplja na liturgijska slavlja u crkvi – građevini. Dobro je da postoje predivne građevine u kojima ćemo se okupljati na molitvu, slaviti Gospodina ali u ovom blagdanu posvete Lateranske bazilike vidljiva je i zbilja jedne te iste nevidljive Crkve koja se okuplja, živi zajedništvo vjere i otajstvo.
