Otac, Sin i Duh Sveti – zajedništvo ljubavi

Veliki, tajanstveni Bog, Stvoritelj, Otkupitelj, Posvetitelj, Smisao i Cilj mog Života, Izvor svega Dobra, neprestano stoji preda mnom kao izazov, kao poziv da Ga tražim, da ponovno započinjem i da Mu stalno hitim u naručaj, da tako u Njemu i po Njemu ostvarim sebe.
Tajna Trojstvenog Boga nadilazi ono što shvaćam i što očekujem. Ona me izaziva da stalno tražim, da se propinjem, da idem dalje i dalje. Trojstveni Bog je Biće koje po svojoj biti ljubi, koje živi od ljubavi i za ljubav: Otac govori: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina” (Mt.3,17). Sin govori: “Moja je hrana da vršim volju O­noga koji me je poslao!” Ova uzajamna upravljenost jedne Osobe prema drugoj živi u njima kao treća osoba – Duh Sveti, Njihova Ljubav, njihovo zajedništvo, njihov Život. Tajna Presvetog Trojstva otkriva nam da Bog nije samac, da je Bog u biti zajedništvo. On je u sebi neizreciva Sreća. On želi druge učiniti sretnima kao što je On.
U toj nakani stvara čovjeka na svoju sliku, sebi slična: da mu može pokloniti svoju sreću, svoj Život, svoju Ljubav. “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori.” (Post l,26). Kao što je Bog u biti Biće koje je trojstveno, koje živi u zajedništvu i od zajedništva osoba, tako i čovjek postiže svoju puninu, svoj smisao, svoju bit kad ostvari zajedništvo ljubavi s Bogom i drugim ljudima. Ono po čemu je Bog Bog, po tome je i čovjek čovjek – po zajedništvu, po Ljubavi. Što se čovjek više otvori prema Bogu i bližnjemu, to je više čovjek, jer je to sličniji Bogu. (Borna Puškarić, kapelan)