U cijelom katoličkom svijetu 13. lipnja slavi se blagdan svetog Ante Padovanskog. Antun Padovanski (lat. Antonius Patavinus), sveti. Rodio se u Lisabonu u XIII. stoljeću i odgojen u kaptolskoj školi u rodnome gradu. Osjetivši duhovni zov, stupio je u samostan sv. Augustina u istoimenome mjestu. Međutim, čuvši o svetosti i poletu sv. Franje, krenuo je u potragu za svecem iz Assisa. Kad su se napokon susreli, svetom se Franji učini da je Antun priprost, srednje darovit mladić. Međutim, jednom se prilikom ukazala prilika Antunu da propovijeda, tom je prilikom zadivio svetoga Franju. Antun je bio izvanredan propovjednik, vrstan poznavalac Svetoga Pisma i crkvene predaje. Time je Antun stekao simpatije sv. Franje i Franjo mu povjerava odgojiteljsku službu u franjevačkom Redu. Tu je Ante još više razvio svoj propovjednički dar. Narod ga je volio slušati. Mnogi su iz daleka dolazili na mjesta gdje bi trebao propovijedati. Kao profesor, predavao je teologiju u Montpellieru, Toulousi i Padovi, gdje je i umro vrlo mlad u dobi od trideset i šest godina. Postoji nekoliko legendi o svetom Anti. Među ostalim tu je i priča o nekom krivovjercu iz Toulouse koji nije htio vjerovati u prisutnost Kristovu u euharistiji, ako njegov prije njega magarac ne ode iz staje i pokloni se pred svetim sakramentom. Nekoliko dana kasnije, kad je Ante izlazio iz crkve noseći euharistiju umirućima, kod stubišta susretne magarca, koji kleče na sve četiri noge pred Presvetim. Zbog ove legende, sveti se Ante prikazuje ponekad s magarcem koji kleči. No, obično je Ante na slikama odjeven u franjevački habit, a u rukama drži svoje svetačke oznake: ljiljan, procvjetali križ, ribu, knjigu i plamen. Od vremena renesanse Antu se prikazuje s djetetom Isusom u naručju. Svetim je proglašen 1232. na temelju čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga: “čekić za krivovjerce” jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, “škrinja zavjetna” radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te “svetac cijelog svijeta” jer je rođen u Lisabonu, umro u Padovi a čašćen posvuda.
