Posljednje nedjelje u liturgijskoj – crkvenoj godini slavimo svetkovinu Isusa Krista kralja svega svijeta. Ova nedjelja nas potiče na promišljanje o cjelokupnoj ljudskoj povijesti. Kako da je svu obuhvatimo, u svakom sadašnjem trenutku s onim prošlim i onim budućim u Kristu? Apostol Pavao nam je, razmišljajući o svemu stvorenome u vremenu, stavio pred oči Krista u kome i po kome je stvoreno sve na zemlji. On je kruna svega, „Prvorođenac, prije svakog stvorenja“! Sve što je Bog učinio, učinio je, imajući pred očima njega kao vrhunac svoga djela.
Za zemaljskog života Isusa su, zbog njegova predivnog govora i čudesa koja je činio, više puta htjeli postaviti za kralja, no on je to uvijek odbijao. A danas kada ga gledamo ponižena, ogoljena, ispljuvana i osramoćena pred Pilatom., on se u toj ljudskoj nemoći priznaje kraljem. Neobična nama je slika kralja koji svoji moć i vlast ne provodi silom, ali nam Isus želi pokazati kako on doista nije kralj od ovoga svijeta, kako njegovo kraljevstvo nadilazi sva ljudska poimanja vlasti, kako je njegovo kraljevstvo, kraljevstvo ljubavi i mira.
Isus je naš Gospodin, on je Bog s nama, naš Spasitelj. Misao o Isusu kralju potiče nas da razmišljamo kakav je naš odnos prema njemu. Da li mi svoje živote stavljamo u ruke Kralja svega svijeta? Da li smo se mi spremni odreći kraljevstva ovog svijeta za Kraljevstvo vječno? Ivan Valentić, kapelan
