“Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”
Isusa žele uhvatiti u riječi, iznenaditi, umanjiti pred očima ljudi i optužiti pred nositeljima vlasti. Žena ovdje uopće nije važna. Farizejima je ta žena dobra izlika da Isusa dovedu u nepriliku. Farizeji su imali pravo s obzirom na Mojsijev zakon. Zakon je, naime, naređivao Židovima da učine sve kako bi se iskorijenilo zlo u Izraelu. Tada je to omogućavalo i smrtnu kaznu teškim prekršiteljima. No, Isus sada otkriva novi lijek čovjeku: Božje milosrđe umjesto stroga suda i milost umjesto krutog zakona. Ovdje se otkriva poruka sažeta već u knjizi proroka Ezekijela: „Bog ne želi smrti grešnikove, nego da se obrati i živi“ (Ez 33,11)
Zanimljiva je Isusova šutnja. On na optužbe ne reagira na prvu kao što to mi često činimo. On je strpljiv. Sagiba se i piše po podu. Mnogi su ovo pisanje tumačili na različite načine: tako sv. Jeronim govori da je Isus po prašini pisao grijehe svakog od tužitelja, Bonaventura Duda drži da je pisao od bijesa zbog pakosti tužitelja jer i mi kad smo nervozi šaramo po papiru, drugi pak drže da je pisao njihova imena. Bilo kako bilo Isus se ne žuri sa presudom. „Tko je od vas bez grijeha….“ Tim riječima Isus ne staje na stranu grijeha, nego na stranu grešnice. Tako je zauvijek postavio temelje načelu da treba dobro razlikovati grijeh i čovjeka grešnika. Osim toga posramio je i optužitelje jer njima nije bilo ni do zakona ni do grešnice. Naš bi narod možda preveo ovu rečenicu: „Metite pred svojim vratima.“ Susret s bolnom istinom optuženike vodi prema tome da odbacuju kamenje, a time i osudu. Tko zna, možda je nekoga od njih ovaj čin potakao na obraćenje. Dojmljiva je slika kamenja u rukama koje postaje beskorisno nakon Isusova govora. Što je u našim rukama, čime se mi branimo, možemo li i mi sve ono što je krivo odbaciti i odlučiti se braniti istinom evanđelja? Na posljetku kaže Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više.“ Nikada joj nitko nije rekao ovakve riječi, nikad je nitko nije pogledao na ovakav način. Nekoliko minuta prije bila je osuđena na smrt, a sada ne samo da je spašena nego i oslobođena. Kao da se nanovo rodila, nanovo zadobila izgubljeni smisao. Ivan Valentić, kapelan
