Mi, učenici 6.b i 6.a razreda OŠ Ljubljanica, posjetili smo samostan sv. Majke Terezije u Jukićevoj ulici. Svi znamo tko je Majka Terezija, pa je tako i samostan posvećen svima onima bez doma, bez ičije skrbi. Išli smo u pratnji profesora Petra Grčevića i naše vjeroučiteljice Ane Čehulić. Kad smo stigli pred samostan, pomislila sam da to nije samostan, već obična kuća s par katova. Dvorište je bilo tako čisto bez ijednog lista na podu. Još je pokoji cvijetak ostao u lijepo uređenom vrtu. S desne strane izvirivala je kapelica i kip Djevice Marije. Dok smo prolazili kroz kuhinju, mamio nas je miris upravo skuhanog ručka. Jedna misionarka se pristala slikati sa mnom. Bila sam presretna, ne samo zbog slike, nego zbog spoznaje da na svijetu ima još dobrih ljudi koji se brinu za one kojima je to potrebno. Došli smo u veliku prostoriju, blagovaonicu u kojoj se služio objed. Jedna misionarka nam je pričala o životu Majke Terezije, o tome kako je dobila poziv od Krista već s dvanaest godina. Ali, tek kad je završila školu. mogla je prijeći u samostan. Govorila nam je i o svom susretu s Majkom Terezijom. Svratili smo i u kapelicu, pomolili se i otišli kući. Ova nastava je bila drugačija. Svaka misionarkina riječ još više je ispunila srce i dušu. Sve što trebate raditi je – vjerovati. Kad vas svi napuste i potpuno ste sami, uvijek će netko biti uz vas. U ovom slučaju to su Misionarke Ljubavi i preko njih – sam Bog. Više možete pročitati u listiću kao i na stranici OŠ Ljubljanica gdje možete pogledati i slike. Katarina Blažević, 6. razred OŠ Ljubljanica
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.