Univerzalna pjesma
Sebi posvećujem tebe
Tebi darujem sebe
Nas poklanjam njima
Njih šaljem svima
Svi nek žive za sve
Sve neka se podijeli svima
Njima i nama i onima
Ja želim biti sav u svima
Na javi i u snovima
Ovo je jedna od pjesama našeg Josipa koja možda najvjernije opisuje njega kakav je doista bio.
Od njega smo se oprostili na groblju Miroševac u četvrtak 10. studenog. Da nas je mogao vidjeti mislim da bi bio sretan kako je to samo on znao biti, kao malo dijete koje se svemu nevino veseli. Uz odar, uz zvuke glazbe koja ga je ispraćala, molitvu, svatko je proživljavao uspomene vezane uz tog „velikog“ čovjeka. Ispratili su ga iskreni prijatelji jer on druge nije ni imao. Bilo je dirljivo čuti kako su ga cijenili u društvu književnika, karikaturista, slikara.
U svojem stvaralaštvu u svemu je bio samouk i kao takav mnogo je postigao. Njega ne pamtimo kao uobraženu veličinu. Pamtimo ga kao čovjeka koji je cijenio svako i najmanje biće. Život je smatrao kao neizreciv dar. Tražio je mjesto za sebe, ali se i neizmjerno davao. Volio je biti svuda prisutan i to izražavao srećom. Pa i kad se jedva kretao nalazio je snage da se negdje pojavi, da nas nasmije svojim pjesmama koje je tako teatralno izvodio te se zanosio tako da smo ga morali i zaustavljati.
Njega su poznavali svi. Dok je mogao hodati mogli smo ga sretati u gradu sa svojim cilinder-šeširom, bijelim rukavicama, njega pravog Agramera. I poštari koji ga nisu poznavali, znali su za njega. Nitko kao on nije pisao čestitke i razglednice, tako da na njima nije bilo mjesta ni točku više staviti. Sve je prštalo od boja jer su se morali istaknuti svi blagoslovi i sve prošnje koje je utrpao u tako malo prostora. To se ne zaboravlja.
Kada je dolazio u posjet „Agramer“ se najavio. S puno ljubavi donio je stručak cvijeća koje je možda ‘nažicao’ na Remizi, ali je došao kao gospodin. Takav je želio biti.
Posjećivali su ga i darovali mnogi anonimni prijatelji koji nisu tražili počast za sebe nego dio te njegove optimistične ljubavi. To što je dobio on je dijelio drugima.
Živio je i čeznuo za ljubavi u obitelji, izražajnom ljubavi za vjerom, Zagrebom i domovinom.
Hvala ti, Josipe, u ime svih župljana i prijatelja
Ružica Međugorac