KRONOLOGIJA ŽUPE SV. LEOPOLD MANDIĆ (1994. – 2014.)
1978.
dekretom osnovana župa sv. Leopold Mandić, ali je do 1994. bila u sastavu župe sv. Marko Križevčanin gdje su vođene zajedničke matice i ostale knjige; u sastavu župe sv. Marko Križevčanin nalazila se također i kapela Corpus Domini u Moščenićkoj ulici, koja je u sastavu iste i danas. Župom je sve do 1994. upravljao vlč. Franjo Jurak.
1994.-1998.
28. kolovoza 1994. poslije obavljene primopredaje i službenog osamostaljenja i odvajanja iz sastava župe sv. Marko Križevčanin, župom u sastavu dekanata Zagreb – jugozapad, počeo je upravljati vlč. Marjan Gradinščak; unutar granica novoosnovane župe nalazile su se: ulice Klanječka i Hannamanova (sa sjeverne strane), potok Kustošak (sa zapadne strane), Ljubljanska avenija (s južne strane), te Fallerovo šetalište (s istočne strane); župa je obuhvatila dva zagrebačka naselja: Ljubljanicu, s pretežno obiteljskim kućama i Voltino naselje gdje se nalaze stambene zgrade i neboderi.
Kapela sv. Leopold Mandić inicijalno smještena u sklopu naselja Ljubljanica, u Subotičkoj ulici br. 15, nalazila se u obiteljskoj kući od otprilike 170 m2, prilagođenoj da posluži kao bogoslužni prostor; drugih sakralnih objekata na području novoosnovane župe na kojoj je u to vrijeme živjelo oko 10 000 stanovnika (od toga oko 1 700 katolika) nije bilo; potrebe za novim prostorom, upornošću nekadašnjeg upravitelja župe vlč. Franje Juraka, urodile su konkretnim rezultatima na tom planu: dobivanjem lokacije za gradnju nove crkve (na jugozapadnom uglu ulica Baštijanove i Drvinja).
1998.
nakon četverogodišnje službe prvog upravitelja novoosnovane župe, vlč. Marjan Gradinščak, odlazi na novu službu povjerenika za rad s mladima Zagrebačke nadbiskupije; na njegovo mjesto dekretom br. 1856/1998. Nadbiskupskog Duhovnog stola u Zagrebu imenovan je drugi upravitelj župe vlč. Josip Žganec.
Vlč. Josip Žganec uz sve redovite poslove upravitelja župe i svećenika, u suradnji s odborom za gradnju crkve (u sastavu: Marijan Jakubin, Hrvoje Bartovčak, Stipo Damjanović, Božo Kelava, Ivan Ćehulić, Ante Ćurić, Marijan Furjan, Ljudevit Frka, Rafael Međugorac, i stručni suradnik ing. arh. Mladen Sremac) nastavlja s pripremama za gradnju župne crkve i pastoralnog centra »Sv. Leopold Mandić«;
– na natječaju za idejno rješenje nove crkve i pastoralnog centra projekt dobiva gđa Silva Kornhauser ing. arh.;
– dokumentaciju za dobivanje građevne dozvole pribavila gđa Željka Ružić, ing. arh.;
– naknada za ulazak u posjed zemljišne čestice iznosila je 470.989,80 kn; ona je zahtjevom za ponovno utvrđivanje troškova smanjena na 170.326,50 kn;
– prikupljanje financijskih sredstava za gore navedene potrebe putem aukcije umjetničkih slika (na inicijativu Marijana Jakubina, prof.) i izdavanja kataloga izložbe (donacija sredstava za katalog: gdin Nenad Krizel); aukcijom osigurano 60.864,00 kn.
1999.
14. kolovoza 1999. župa dobiva novog župnog vikara vlč. dr. sc. Josipa Šimunovića, zbog teške bolesti upravitelja župe vlč. Josipa Žganeca;
2000.
12. svibnja 2000., u godini Velikog jubileja o blagdanu sv. Leopolda Mandića svečano euharistijsko slavlje u 18:00 sati predvodio je preuzvišeni Josip Bozanić, kardinal zagrebački, izrazivši svoju potporu, nadu i želju da župna i euharistijska zajednica i dalje duhovno raste i jača, te da uskoro započne s radom oko izgradnje materijalne crkve i pastoralnog centra na novoj lokaciji (ugao Baštijanove i Drvinja);
4. kolovoza 2000. blago je u Gospodinu preminuo, umirovljeni svećenik vlč. Franjo Jurak, dugogodišnji upravitelj župe sv. Marko Križevčanin, osnivač naše župe, prijatelj siromašnih i potrebitih, čovjek otvorena srca i uma za sve koji su tražili razumijevanje, savjet, toplu riječ, idejni začetnik i pokretač gradnje nove crkve i pastoralnog centra, vizionar, domoljub, ispovjednik u zagrebačkoj katedrali, ponizan, siromašan i jednostavan Božji sluga, koji je po svojim idejama, pristupu i primjeni smjernica Drugog vatikanskog sabora bio svećenik 21. stoljeća.
»Kao čovjek izuzetno duboke vjere, radikalnoga svećeničkoga predanja, čovjekoljublja i proročkog vizionarstva, ne mareći za osporavanja i strpljivo podnoseći tjeskobu, žrtvu i trpljenja, ostavio je za sobom duboki i poticajni i izazovni trag.« GK
Pokopan je 8. kolovoza na zagrebačkom groblju Mirogoj, ispraćen od više tisuća vjernika, prijatelja i poštovalaca. U nazočnosti banjalučkog biskupa Franje Komarice, stotinjak svećenika i velik broj redovnika i redovnica, te predstavnike drugih Crkava i vjerskih zajednica, pogrebne je obrede predvodio preuzvišeni Josip Bozanić, kardinal zagrebački koji je istaknuo da je vlč. Franjo Jurak »bio svećenik koji je čitavog života imao pred sobom Boga i čovjeka«.
12. kolovoza 2000., na temelju osobne zamolbe, vlč. Josip Žganec dekretom br. 2064/2000. Nadbiskupskog duhovnog stola, razriješen je s dužnosti župnog upravitelja zbog teške bolesti daljnjeg liječenja; na njegovo mjesto, kao treći župnik novoosnovane župe na temelju dekreta 2095/2000 imenovan je vlč. Davor Štuljan.
Vlč. Josip Žganec, prije svoga odlaska 13. kolovoza, zapisao je u Spomenici naše župe plavom tintom sljedeće riječi:
»Dvije godine – to je puno i malo vremena. Želim zahvaliti Bogu za dar boravka i služenja ovoj zajednici! Zahvaljujem i svim ljudima za prihvaćanje, suradnju i pomoć u mojem svećeničkom služenju. Osobito želim zahvaliti svojoj teti, s. Stjepanki za svu njezinu skrb i brigu za mene, kao i Sestrama Milosrdnicama na njihovom razumijevanju!
Hvala g. Marijanu Furjanu i njegovoj obitelji za pomoć i žrtvu u vrijeme mog boravka i liječenja u bolnici, kako prema meni osobno, tako i za brigu za stvari vezane uz funkcioniranje i održavanje župe u materijalnom smislu!
Hvala svim župljanima na njihovim molitvama i žrtvama za moje ozdravljenje!
Hvala preč. g. Josipu Gjuranu, kao i vlč. dr. sc. Josipu Šimunoviću za njihov svećenički rad i prisutnost!
Istinska hvala svima, a Ti Gospodine, koji poznaješ nakane srdaca, budi im nagrada!
Ti Gospodine koji brineš za svoju Crkvu, vodi i dalje ovu zajednicu, brani je i čuvaj!
Neka Tvoj blagoslov prebiva na ovoj župi, na svima koji u njoj žive i rade!«
2001.
3. listopada 2001., u 36. godini života i 10. godini svećeništva napustio nas je vlč. Josip Žganec. Vlč. Davor Štuljan zapisao je u Spomenici sljedeće riječi:
»Ugasila se životna svijeća čovjeka kome smo se doslovno divili, za koga smo molili, i koga smo susretali. Vjerujemo da je njegov život, iako ovdje među nama završio, započeo kod Boga na nov i ljepši način živjeti.«
Vlč. Davor Štuljan je, nakon predstavljanja župnoj i euharistijskoj zajednici, primopredaje u prisutnosti članova ekonomskog vijeća koju je potvrdio dekan vlč. Josip Kuhtić, preuzeo zahtjevnu zadaću pastoralnog vođenja ove župe, uređenja i uzdržavanja postojećih objekata, te pripreme i gradnje nove crkve i pastoralnog centra.
Od početka školske godine 2000./2001. počeo je izlaziti liturgijsko-pastoralni tjednik »Prijatelj ljudi«, pod uredništvom Roberta Ljubasa i Zrinke Jakubin.
4. veljače 2001., kao plod Jubilarne 2000. godine i Euharistijskog kongresa, osnovan je župni »Caritas«; a 18. veljače nabavljen je sintesajzer i novi razglas koji su zamijenili staru i dotrajalu opremu; pristupilo se izgradnji adekvatnog stambenog prostora za svećenika i vjeronaučne dvorane u prizemlju;
U mjesecu studenome 2001. župa je dobila građevinsku dozvolu za novu crkvu
2002.
2002. obilježena je intenzivnim pripremama za izgradnju nove crkve:
– Odbor za izgradnju dopunjen novim članovima, sastaje se jedanput mjesečno, a po potrebi i češće;
– angažiran je ing. arh. Davor Salopek iz Petrinje za osiguranje potrebne dokumentacije i izradu troškovnika prema glavnom projektu, te s njim potpisan ugovor o preuzimanju nadzora nad gradnjom crkve;
– nakon završene natječajne procedure i analize troškova, odabrana je tvrtka »Konstruktor« iz Zlatara, te s njom potpisan ugovor;
– krajem travnja potpisani ugovori koje je potvrdila Nadbiskupija;
– započeli radovi na iskopu;
– zemljani radovi dovršeni neposredno prije proslave blagdana župnog zaštitnika sv. Leopolda Mandića u svibnju.
11. veljače 2002. Dan bolesnika u našoj je župi po prvi puta obilježen na sadržajniji način zahvaljujući organizaciji i djelovanju župnog Caritasa: organizirano je mjerenje šećera u krvi i krvnog tlaka u vjeronaučnoj dvorani, a starijim su osobama pruženi i savjeti o zdravlju.
12. svibnja 2002. blagdan župnog zaštitnika sv. Leopolda Mandića, blagoslov gradilišta i službeni početak izgradnje nove crkve;
»U prisutnosti nekoliko stotina vjernika iz okolnih župa, nadbiskup Bozanić blagoslovio je gradilište gdje će se izgraditi nova crkva. Osim toga, blagoslovio je Povelju crkve koja će biti postavljena u temelje crkve te kamen iz zagrebačke katedrale, koji je prethodno blagoslovio i Sveti Otac Ivan Pavao II. za svog boravka u Hrvatskoj. Završetak gradnje crkve na križanju Baštijanove i Drvinja očekuje se za dvije godine.«
Jutarnji list, ponedjeljak 13. svibnja 2002.
Presudna inicijativa i podrška za gradnju nove crkve potekla je od kardinala Bozanića. Msgr. Stanković, dr. Večković i vlč. Jerneić u svibnju su 2002. došli na župu upoznati se s konkretnim stanjem i potrebama, obećavši financijsku i svaku drugu podršku.
Vlč. Davor Štuljan u Spomenicu župe zabilježio je detalj razgovora s kardinalom:
»Na blagdan župe, 12. svibnja imam slobodno poslije podne i doći ću slaviti sv. misu za početak izgradnje nove crkve.« Kardinal Josip Bozanić
te fragmente atmosfere uoči i za vrijeme proslave župnog blagdana i blagoslov gradilišta:
»Svatko je želio dati svoj doprinos da ovo slavlje prođe u najboljem redu. Obaviještena je i P. U. Trešnjevačka da ne bi došlo do nereda i provokacija.
Neposredno prije nego što je došao nadbiskup Bozanić na gradilište i prostor gdje će se slaviti sv. misa bacano je kamenje iz smjera parka pokraj pozornice i oltara. Tada je došao veći broj policijskih službenika koji su organizirali daljnji red i mir.
Veliki oblaci valjali su se sa jugozapada i mislilo se da će se velika kiša sručiti na cijelo okupljeno mnoštvo. Vjernici iz naše i okolnih župa dolazili su u neprekinutoj koloni. Prostor na gradilištu buduće crkve bio je ispunjen. Počelo je slavlje na kojem je sudjelovalo između 1500 i 2000 vjernika. Svi smo bili izrazito radosni.
Kamen temeljac za novu crkvu uzet je od kamena Zagrebačke katedrale koji je blagoslovio papa Ivan Pavao II. prilikom prvog posjeta našoj domovini 1994. godine.
Povelju je pročitao don Stjepan Bolkovac salezijanac i župnik župe Marije Pomoćnice na Knežiji.
Nadbiskup je izrekao i blagoslov:
„Blagoslivljajući ovo gradilište zazivam Božji blagoslov također na župljane i župnika, dobročinitelje, autora i izvođače cjelokupne građevine. Ovo sveto djelo i djelatnike izručujem zaštiti Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i zagovoru Sv. Leopolda, naslovnika i zaštitnika nove župne crkve.“
Vjerujemo da je zaštitnik nove župe, sv. Leopold Mandić gurao olujne oblake daleko od mjesta proslave. Tako da se dogodilo nešto zaista čudno: kiša i olujno nevrijeme zahvatilo je cijelu okolicu, a ovdje se slavlje nesmetano odvijalo bez ijedne kapi kiše. Događaj možemo nazvati pravim malim ili velikim čudom.«
Osim fotografija o ovom događaju postoji i video zapis, te druga dokumentacija.
Povodom ovog događaja tiskan je cjelovit tekst povelje ugrađen, kako na kamen temeljac, tako i u zid apside nove crkve.
Ubrzo nakon toga započela je gradnja nove crkve, a objavljen je i informativni letak o župi pod naslovom »Nova crkva za novo doba« s ciljem da stanovnike naselja Ljubljanica – Voltino senzibilizira i informira o procesu gradnje crkve, te upozna s njihovom župom.
28. srpnja 2002. započeli adaptacijski radovi i zahvati na interijeru kapele u Subotičkoj 15: rušenje pregradnih zidova, ugradnja potpornih stupova i greda, žbukanje, ličenje; ovim se zahvatima proširio fizički prostor kapelice župnoj zajednici koja je sve više rasla i razvijala se.
22. rujna 2002. posvećen je i blagoslovljen novi kip župnog zaštitnika s njegovim moćima.
2003.
2003. obilježio je nastavak gradnje nove crkve i treći pohod, sad već svetog, Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Ovaj je svjetski hodočasnik iz Rima, i po treći put došao u našu domovinu želeći joj navijestiti Radosnu vijest.
25.svibnja 2003. po prvi je puta ispred nove crkve podijeljen sakrament sv. Potvrde; djelitelj krizme bio je preč. Juraj Jerneić, voditelj ureda za kler pri zagrebačkoj Nadbiskupiji.
U lipnju 2003. za svećenika je zaređen naš novi đakon vlč. Danijel Dukić. On je tijekom 2002. došao na našu župu i započeo s revnim vršenjem svoje službe, uvelike pomažući župniku vlč. Davoru Štuljanu.
O drugu nedjelju Došašća 2003. na pastoralni praktikum u našu župu stigao je đakon Mirko Brlić. Vlč. Davor Štuljan opisao ga je sljedećim riječima:
»Dolazi iz zagrebačke župe Krista Kralja, Trnje. Odiše jednostavnošću i iz njega zrači ljudska dobrota. Nadam se da će kroz rad i u ovoj župi još više rasti u tim drugim krjepostima koje trebaju krasiti budućeg svećenika. «
U srpnju 2003. crkva je dobila krovne betonske elemente, a uskoro i čitav krov. Uz crkvu se zadnji čas nastavio graditi i dio pastoralnog centra u kojem će biti smještena sakristija, kancelarija i privremeni župni stan.
Do Božića 2003. realiziran je veći dio dogovorenih radova, ali nije napravljena odvodnja i kanalizacija što je kasnije nanijelo veliku štetu zbog izlijevanja vode u podrumske prostorije i ventilacijski kanal; u građevinskom smisli crkva je dovršena;
Iz zahvale suradnicima i zajednici na zalaganju i pomoći vlč. Davora Štuljana za 2003. godinu:
»Ove godine mnogi su vjernici posebno se istaknuli u angažmanu oko pastorala i gradnji nove crkve.
Zahvala: župnim suradnicima, članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća, članovima odbora za gradnju, župnom Caritasu, katehetama i katehetskim suradnicima, ministrantima, mješovitom zboru i zboru mladih.
Posebna zahvala i ljudima čije firme su radile ili rade na ovoj crkve: »Konstruktor« (g. Dobričević i g. Korpar), Alu-product , g. Balić (elektromaterijal i reflektor), g. Perkoviću i g. Deviću.
Radna akcija na uređenju crkve: posebna zahvala najupornijima – Jurić, Furjan, Bartovčak, Dropuljić, Međugorac, Turk, Štimac, Kelava, Kertez-Mazur, Krakan. Ćurić, Pervan, Damjanović, Šarić, Borić, Škrbina.
Mladi su uređivali jaslice pod vodstvom g. Martinjaka-
Zahvala raznim donatorima: Sagovi Zagreb, tvornica Jadran, donatorima božićnih jelki ….
Zahvala svećenicima: vlč. Josipu Gjuranu, don Dragi Škarici i vlč. đakonu Mirku Brliću na pomoći.
Posebna zahvala: gospođi Branki Brčić-Crnković koja vodi dječju igraonicu i radionicu, gospođama Dragici Ilić i Ružici Delić na vođenju brige oko sakristije, Marini Furjan na vođenju ureda, Jasenki Wagner na prepisivanju matičnih knjiga.«
16. prosinca 2003. preminuo prof. dr. Anton Švajger, uzoran vjernik, župljanin i dugogodišnji suradnik u župi, umirovljeni profesor Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, član HAZU, član Papinske akademije za život i predsjednik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva.
»Kad se u srijedu ujutro nije pojavio na misi zornici, u župi sv. Leopolda Mandića, župljani su se pitali: „Gdje je naš Izaija?“. On je, naime, redovito čitao kod mise poznata adventska čitanja Izaije proroka. Bio je aktivni vjernik u životu svoje župe te je iz svog područja i životnog iskustva držao predavanja. […] Obred ispraćaja, uz prigodni nagovor, 19. prosinca na Mirogoju predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Vlado Košić, kao izaslanik nadbiskupa, kardinala Josipa Bozinića.«
Valentin Pozaić, Glas koncila, br.1, 4. siječnja 2004.
2004.
2004. godina je potpunog preseljenja u novoizgrađenu crkvu gdje zajednica redovito slavi sv. mise i radnim danima.
Crkva se i dalje gradi, uređuje i dovršava. Prolaze dani, tjedni, mjeseci u izvođenju različitih vrsta radova: bravarski radovi, izgradnja nadstrešnice na ulazu, odvodnja i plinski priključak, električarski radovi, hidroizolacijski radovi i dr.
12. svibnja 2004. o blagdanu župnog zaštitnika sv. misu predvodio je varaždinski biskup msgr. Mirko Culej, a blagdan je obilježen raznolikim duhovno-glazbenim programom.
U kolovozu 2004. župa je dobila prvog župnog vikara vlč. Zlatka Pavetića. On je na službi i u župi Vrbani.
U rujnu 2004. trodnevnicom (23., 24. i 25.) je obilježena i svečanim misnim slavljem proslavljena 10. obljetnica župe, a sv. misu je predvodio o. Zdenko Tenšek, kapucin.
2005.
U godinama koje slijede nastavili su se radovi na crkvi i na jednom dijelu pastoralnog centra koji je izgrađen uz crkvu.
Valja naglasiti da je crkva tijekom 2005. dobila podno grijanje, te da su dovršeni električarski radovi, kotlovnica, instalacije u stambenom dijelu.
2. travnja 2005. preminuo je, sada već sveti Ivan Pavao II; župna i euharistijska zajednica molitvom i misnim slavljem oprostila se u duhu s Hrvatskom narodu posebno dragim Papom i uputila svoje molitve Gospodinu za izbor novoga Pape.
Iz knjige kardinala Stanislawa Dziwisza, dugogodišnjeg tajnika Ivana Pavla II. »Život s Papom«:
»Tako dolazimo do subote, 2. travnja.
Htio bih se moći doista svega prisjetiti.
U sobi je vladala velika vedrina. Sveti je Otac blagoslovio krune namijenjene Gospi Częstochowskoj u vatikanskim špiljama i druge dvije koje će biti poslane u Jasnu Góru. Zatim se oprostio od najbližih suradnika, kardinala, monsinjora iz Državnoga tajništva, voditelja ureda, a zaželio je pozdraviti i Francesca koji je bio zadužen za čišćenje stana.
Još je bio potpuno svjestan jer je, iako se s mukom izražavao, zatražio da mu se čita Ivanovo evanđelje. […] Otac Styczeń započeo je čitati Ivanovo evanđelje, jedno za drugim. Pročitao ih je devet. Na kraju će u knjizi ostati zabilježeno mjesto dokle je pročitano; ujedno je to bio znak kada je dovršena njegova egzistencija. […] U jednom trenutku sestra Tobiana je »osjetila« njegov pogled; približila je uho njegovim ustima, a on je jedva čujnim glasom rekao: »Pustite me da odem k Gospodinu.« […]
Bilo je 21.37. Primijetili smo da je Sveti Otac prestao disati. Ali točno u tomu trenutku »vidjeli« smo na monitoru kako se njegovo veliko srce, nakon što je kucalo još nekoliko trenutaka, zaustavilo.
Doktor Buzzonetti nagnuo se nad njega i podigavši tek pogled prozborio: »Preselio se u Očev dom.« A netko je zaustavio kazaljke sata na tomu vremenu.
Mi smo, kao da smo se dogovarali, započeli pjevati Te Deum. Ne Requiem, jer to nije bila žalost, nego Te Deum, kao zahvalu Bogu za dar koji nam je dao, za dar osobe Svetoga Oca, Karola Wojtyle.«
Dziwisz, Stanislaw. Život s Papom. Split: Verbum, 2008., str, 255-257.
9. travnja 2005. krizmu je podijelio msgr. Josip Mrzljak; sakrament sv. Potvrde primilo je 117 krizmanika.
12. svibnja 2005. župni je blagdan obilježen svečanim duhovno-molitveno-glazbenim programom, a svetu je misu predvodio o. Hoška, franjevac s Trsata i izuzetan propovjednik.
Opsežni radovi na gradnji crkve i pastoralnog centra nastavili su se do konca i ove, sada tako davne 2005. godine.
2006.
Prvu polovicu 2006. godine obilježili su intenzivni radovi na uređenju stambenog dijela pastoralnog centra; izvedeni su: keramičarski, zidarski i ličilački radovi; prostor župnog ureda i stana opremljen je namještajem, a započeli su i radovi na montaži i postavljanju vitraja prof. Marijana Jakubina u crkvenom prostoru.
12. svibnja 2006. proslavili smo vrlo svečano i sadržajno župni blagdan, ali i ispratili na novu službu prvog župnog vikara vlč. Zlatka Pavetića, te dobili novog vlč. Nedjeljka Piškovića.
Sv. potvrdu ove je godine primilo 113 krizmanika, a među nama je ponovno bio nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić:
Iz pozdravnog govora župnika vlč. Davora Štuljana:
»Oče kardinale, posebna radost prisutna je danas, jer ste ponovno među nama. Ponosimo se, što se u našoj maloj župi već treći put, naime, bili ste ovdje na tek iskopanim temeljima, hrabrili nas, zajedno s nama molili za snagu i milost Božju, a sada ponovno s nama postavljate temelje, ali ovoga puta duhovne na kojima će i dalje živjeti naša župa.
Dragi naš kardinale!
Danas smo u crkvi podignutih zidova s krovom nad glavom i vjerom u Boga, a kako svakim danom raste naša crkva, tako raste i naša vjera u Svevišnjeg, u bolje sutra, u mlade koji su izabrali put vjere i ljubavi prema bližnjemu.«
2007.
Godine 2007. intenzivirani su radovi na uređenju interijera crkve: grubi i precizni zidarski radovi, žbukanje i ličenje, rasvjeta, uređenje oltarnog prostora, opremanje vanjskog križa (na pročelju crkve); izvedeni su i dodatni betonski i zidarski radovi na ispovjedaonici. Navedene je radove izvršila tvrtka našeg župljanina g. Stjepana Škrbine.
Župni je blagdan, 12. svibnja 2007. proslavljen svečano i radosno, te kao i dosadašnjih godina, potvrdio rast i razvoj župne i euharistijske zajednice župe sv. Leopold Mandić.
Planirani radovi na izvedbi spuštenog stropa i popločavanja poda u unutarnjem prostoru crkve odgođeni su za neko vrijeme, ali je interijer crkve zahvaljujući do sada uloženom trudu i radovima zablistao i preobrazio se u dostojanstven prostor susreta s Gospodinom.
2. prosinca 2007. kardinal zagrebački Josip Bozanić, na poziv upravitelja župe vlč. Davora Štuljana, blagoslovio je crkvu i vitraje.
Iz misli sv. Leopolda Mandića sabranih u knjižici pod naslovom »365 dana sa svetim Leopoldom«
»Mi smo ljudi koji hodimo i živimo protiv struje. Neizbježno osjećamo pritisak svoje pale naravi. No, to nas ne smije obeshrabriti, već uvijek moramo ići naprijed, zaufani kako Gospodin bilježi sve naše napore i nagrađuj sve pretrpljene poteškoće. (STD 77)«
Sv. Leopold Mandić
2008.
2008. godina je intenzivnih duhovnih događaja u župi:
12. svibnja 2008. o blagdanu sv. Leopolda Mandića misno je slavlje predvodio o. Zvjezdan Linić, franjevac pred okupljenim mnoštvom vjernika iz naše i okolnih župa koji su ispunili kako unutarnji, tako i vanjski prostor crkve. Usprkos iznimno velikom broju vjernika, nije bilo gužve, nemira ili buke, već je slavlje preplavila radost, svečana tišina i duboka pobožnost.
Kao priprema za župni blagdan, proslavljeno je jedno osobito slavlje: podijeljen je akolitat g. Stipi Šariću. Slavlje je predvodio pomoćni zagrebački biskup msgr. Ivan Šaško.
U Velikom je tjednu 2008. crkva dobila ne samo nove orgulje marke Roland RD 700 SX dobrotom donatora »Jabol – Iris«, Ljubljanica, već i elektronska zvona koja su prvi puta zazvonila na Veliki četvrtak.
Župa je 2008. godine imala smjenu novih župnih vikara: u prvoj je polovici godine na župi boravio vlč. Antun Nižetić, rodom iz Splita, neokatekumenske duhovne provenijencije, a već u kolovozu iste godine župa je dobila vlč. Bornu Puškarića.
8. prosinca 2008. u katedrali je za trajnog đakona zaređen i kandidat naše župe vlč. Stipo Šarić, a u nedjelju poslije toga predstavio se svojoj župnoj zajednici.
Na planu gradnje i dovršetka poslova predviđenih za 2008. izvedeno je sljedeće: uređenje okoliša sa zapadne, istočne i sjeverne strane crkve (zasijana je trava i posađeno je zelenilo), izvedeno je popločenje, parkiralište, ulaz u garažu, napravljeni su potpornji i betonski zidovi.
2009.
Gradnja crkve, glazba, zajedništvo, gostovanja kulturno-umjetničkih društava i glazbenika u Božićnom vremenu, ulaze već u kontinuitet. Osim koncerata KUD-ova, za Božić redovito nastupaju duhački kvintet ili sekstet pod vodstvom mo. Davora Dropuljića koji je ujedno šef dirigent vojnog puhačkog orkestra.
U posljednjih nekoliko godina stasao je i zbor mladih »Glas srca« koji se lijepo razvio pod vodstvom mo-e Ane Janković koja s puno entuzijazma i ustrajnosti okuplja i uvježbava skupine mladih.
»Zbor mladih „Glas srca“ svojim zajedništvom i složnošću već je deset godina jedna od aktivnijih zajednica u zagrebačkoj župi sv. Leopolda Bogdana Mandića na Voltinom. Godine 1999., na poticaj tadašnjeg župnika Josipa Žganeca, Tihomir Drugčević i Zrinka Jakubin okupili su malu zajednicu srednjoškolaca koji su pjevali na večernjoj misi za mlade.
Vođenje zbora prije dvije godine preuzela je mlada profesorica crkvene glazbe Ana Belušić Janković, a danas uz klavijature i gitaru u „Glasu srca“ pjeva 15-ak mladih. Na njihovu su repertoaru duhovne šansone, ali posebno njeguju i gregorijanski koral, liturgijske skladbe te gospel. Rado ističu i koncerte koje pripremaju uoči velikih blagdana s dječjim župnim zborom, ali i gostovanja na smotrama koja su ostvarili i izvan Hrvatske: Maribor, Sarajevo… «
Glas koncila, 2009.
U kolovozu 2009. odlazi vlč. Borna Puškarić na službu u susjednu župu (sv. Nikola Tavelić), a za župnog vikara dolazi vlč. Ivan Valentić.
Upravitelj župe vlč. Davor Štuljan, neumorno i ustrajno nastavlja s aktivnostima na planu projektiranja i prikupljanja potrebne dokumentacije za izgradnju pastoralnog centra. Navedene su aktivnosti ishodile lokacijsku dozvolu i suglasnost, a posao oko projektiranja izvedbenog odn. glavnog projekta preuzima projektni studio ing. arh. Zlatka Korunde, našeg župljanina i praktičnog vjernika.
2010.
10. svibnja 2010. župa je dobila potvrdu glavnog projekta za izvođenje Pastoralnog centra, projekta u koji je uloženo puno novca, vremena, snage (preko 900.000 kn unutar četiri godine za projektnu dokumentaciju, slivne vode, komunalnu naknadu);
Prodaja nekretnine – kapelice u Subotičkoj 15 osigurala je sredstva za povrat kredita banci, dugova izvoditeljima radova, te preostalih dugova vezanih uz komunalne naknade.
Na crkvi je tijekom ljeta dovršena termo fasada; radove je kvalitetno i odgovorno izvela tvrtka »Foton promet« iz Vugrovca (direktor: g. Stanko Čuljak).
Iako su brojni i raznovrsni radovi na izgradnji crkve i Pastoralnog centra iscrpili na sve načine, poglavito financijski župnu zajednicu, njezina duhovnog pastira, te župne i kućne blagajne, ipak u duhu složna zajednica je s župnikom pokrenula nekoliko akcija prikupljanja dodatnih financijskih sredstava, među kojima je svakako bila priprema i prodaja domaćih kolača; znatan dio sredstava potrebnih za realizaciju planiranog u 2010. osiguralo se iz dva smjera:
Novčanom potporom Nadbiskupskog duhovnog stola za pokrivanje Pastoralnog centra krovom;
Bankovnim kreditima u iznosu od 300.000,00 kn osigurana su sredstva za podizanje konstrukcije i zatvaranje vjeronaučne dvorane, dodatnog prostora za izvođenje pastoralnih aktivnosti, navedeni je prostor osiguran zatvaranjem dijela terase pored župnog ureda.
3. srpnja 2010. u Zagrebačkoj je katedrali za pomoćnog zagrebačkog biskupa zaređen msgr. Mijo Gorski;
31. srpnja 2010. u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, za svećenika je zaređen o. Alan Modrić, župljanin župe sv. Leopold Mandić, Ljubljanica – Voltino; u kolovozu je o. Alan u svojoj župi u prisutnosti brojnih vjernika, subraće isusovaca proslavio mladu misu.
18. rujna 2010. u našoj je župi bilo slavlje sv. Potvrde; slavlje je predvodio i krizmu podijelio nadbiskup zagrebački Josip Bozanić.
2011.
Ove su godine, nakon višegodišnjih nastojanja a na temelju odobrenja kardinala Josipa Bozanića, uređene granice župe sv. Leopold Mandić: sa sjeverne strane naše župe u kojoj graniči sa župom sv. Nikola Tavelić, Kustošija; nove granice na sjeveru obuhvaćaju cijelo naselje Voltino do pruge i Zagrebačke ulice čime su granice župe usklađene s civilnim granicama mjesne uprave.
2011. godine zajednica je dobila novu, svjetlu i prostranu vjeronaučnu dvoranu pored župnog ureda, radove je izvela tvrtka »AR-CO aluminij« iz sv. Nedjelje; problemi s rokovima i kvalitetom bili su prisutni od samog početka, a danas se potvrđuje da su radovi izvedeni vrlo loše te da dvorana nema primjerenu hidroizolaciju, štoviše izložena je kod svakog većeg pljuska opasnosti od poplavljivanja.
Pokrenuta je zadnja faza radova na izgradnji Pastoralnog centra; uz odobrenje zagrebačke Nadbiskupije, župa je dobila i inicijalna sredstva u iznosu od 1.500,000,00 kn; nakon provedene natječajne procedure radovi su povjereni tvrtki »Partner gradnja d.o.o.« iz Čakovca; dovršeni su radovi na iskopu, hidroizolaciji i podrumu.
Ivan Martinjak darovao je župi maketu crkve s Pastoralnim centrom; ona je izložena na stolu za tisak u prostoru crkve i djeluje vrlo lijepo, ulijevajući nadu u skorije dovršenje ovog velikog projekta koji nadilazi ljudske snage i uvijek iznova probija predviđene vremenske okvire.
U svibnju je nakon iznenadnog odlaska vlč. Ivana Valentića na novu službu, došao novi župni vikar vlč. Josip Horvat. Župna se zajednica tako oprostila s vlč. Ivanom Valentićem koji je revno i požrtvovno vršio svoju svećeničku službu na dvije župe, a posebno se istaknuo u radu s mladima, te dočekala sa zanimanjem novog kapelana vlč. Josipa Horvata koji se odmah pokazao kao izuzetan propovjednik, s posebnim smislom za sustavnost i vrlo sugestivan u lomljenju Riječi.
12.svibnja 2011., župni je blagdan proslavljen vrlo svečano i programom sadržajno kao i dosadašnjih godina, a ove je godine blagdan zaštitnika župe sv. Leopolda Mandića bio prilika za rezimirajući pogled unatrag i osvrt na dosadašnji rad, aktivnosti župne zajednice i tijek napornih radova na gradnji crkve i pastoralnog centra.
2012.
Godina 2012. obilježena je u punom smislu jurišnim radovima na podizanju, opremanju i dovršetku grubih radova na Pastoralnom centru. Pred očima sviju nas, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, zdanje je nastajalo, dizalo se u visinu, postajalo. Radovi su na kraće prekinuti zbog ljetnog odmora, pa ponovno nastavljeni. Centar je do Božića bio opremljen električnom strujom, ugrađeni su prozori, te dovedena voda i odvodnja.
Godina 2012. proglašena je Godinom vjere od Sv. Oca pape Benedikta XVI. Time se željelo na poseban način posvijestiti kako je potrebno u ovim vremenima slijediti vjerno i ustrajno put koji nam je pokazao Gospodin Isus Krist. Župna je zajednica kroz Godinu vjere intenzivnije molila na tu nakanu, a organizirane su tribine, susreti i predavanja na temu vjere. U našoj su župi gostovali propovjednici, teolozi, redovnici, posebno valja istaknuti mr.sc. Anđelka Košćaka, dr.sc. Tomislava Markića, o. Antu Bubaša, don Antu Vasilja i druge.
»Ponovno otkriti sadržaje vjere koju se ispovijeda, slavi, živi i moli, te razmišljati o samom činu vjere, je zadaća koju svaki vjernik mora osobno ispuniti, osobito u ovoj Godini.« (Usp. Porta fidei, str. 14)
12. svibnja 2012., o župnom je blagdanu svečanu svetu misu predvodio i na njoj nadahnuto propovijedao o. Alan Modrić, koji je za ovu priliku došao posebno iz Rima (sa studija kojeg marljivo polazi). Blagdan župe obilježen je i posebnim plakatom u predvorju župe koji sadrži kratak životopis sveca, te izbor njegovih misli, poruka i svjedočanstava.
»Jednog dana reče mi otac Leopold: Kad sam bio dječak od 8 godina počinih neku nepodopštinu koju nisam smatrao teškom, a tako mislim još i danas. Moja me sestra prekorila a zatim odvela do župnika da me savjetuje kako ću se popraviti i da me kazni. Ja sam priznao župniku svoj grijeh, a on, pošto me strogo prekorio, naredi mi da klečim na sredini crkve. Ostadoh duboko ožalošćen i ovako sam razmišljao u sebi: Zašto se mora postupati tako grubo s dječakom zbog jedne neznatne pogreške? Kada budem velik, želim postati fratar-redovnik, ispovjednik i bit ću vrlo milosrdan i blag prema dušama, s grešnicima.« Zapisano svjedočanstvo jedne časne sestre iz Reda služavki Bezgrješne u Padovi.
U srpnju 2012. vodstvo zbora mladih Glas srca, napustila je mo. Ana Janković. Zajednica je bila iznenađena i potresena njezinim odlaskom ali je ubrzo lijepo prihvatila njezinu nasljednicu, stručnu i mladu profesoricu Anu Glasnović, diplomiranu glazbenicu Instituta za crkvenu glazbu. Ana Glasnović se brzo i lijepo uklopila, unijevši temperament i osobnost u mješoviti zbor.
U kolovozu 2012. dobili smo novog župnog vikara vlč. Kristijana Gatarića, a vlč. Josip Horvat je premješten na novu službu tajnika kardinala Bozanića.
20. rujna 2012. po prvi smo puta u našoj župi imali cjelodnevno župno klanjanje.
2013.
2013. godinu obilježio snažno je obilježio odlazak župnika vlč. Davora Štuljana na novu službu, dolazak novog upravitelja župe vlč. Željka Lovrića, kao i odlazak župnog vikara vlč. Kristijana Gatarića.
Sredinom srpnja za župne je suradnike vlč. Štuljan organizirao izlet u Lužec.
18. kolovoza 2013. upravitelj župe vlč. Davor Štuljan dobio je premještaj na novu službu u župi sv. Anastazija u Samoboru. U spomenici župe vlč. Davor je, među ostalim, zapisao:
»Na župu sam došao 2000. godine koju smo slavili kao Jubilarnu godinu. […] Ova godina je godina Vjere, tako je moj rad na ovoj župi zaokružen Jubilejem na početku, i Vjerom na kraju. Retrospektivu nije lako napraviti, jer se događalo puno toga, ovdje ću nabrojiti najvažnije stvari u proteklim godinama: […] 1) gradnja stana i vjeronaučne dvorane u Subotičkoj; 2) proširenje postojeće crkve i okoliš; 3) početak izgradnje crkve i jednog dijela pastoralnog centra; 4) započela je gradnja crkve, a ovih zadnjih godina i izgradnja pastoralnog centra II. […] Velik posao u svemu tome, u gradnji bilo je prikupljanje novaca i traženje donatora. Zagrebačka nadbiskupija je financirala velik dio radova na početku, ali trebalo je za nastavak radova osigurati velika sredstva i od župljana i od donatora. Često su se gomilali dugovi koji su nekad tako pritiskali da se jedva disalo. […] Crkva koja je izgrađena, prilično je velika, ali je ispunjena tijekom cijele godine, osobito se lijepo istakla večernja Nedjeljna misa na kojoj zna sudjelovati preko 100 mladih.
Vjeroučitelji su prvi suradnici u župi u katehezi. Ova župa je uvijek imala dobre i vjerne vjeroučitelje. […] Došle su i nove interesne skupine i programi; neke su došle i otišle, a neke su se zadržale: biblijska skupina, skupina čitača, molitvena skupina, grupa suradnika oko župnog listića, organizacije web stranice…i slično. […]
Želim puno sreće mome nasljedniku vlč. Željku Lovriću, a svima hvala na svakoj riječi, molitvi, podršci, svakom činu koji je bilo tko učinio osobno za mene ili za ovu župu.
Župna zajednica oprostila se od svog župnika prigodnim govorom koji je sažeto istaknuo njegov trinaestogodišnji rad na izgradnji fizičke i duhovne crkve:
Poštovani g. župniče,
Dragi vlč. Davore,
Kristov svećeniče,
U Zagrebu, 18. kolovoza 2013.
Pozvan, opremljen i doveden po Božjoj volji u ovaj prostor i vrijeme među nas, želim Vam u ime cijele župne zajednice, svih njezinih članova i skupina (vjeroučitelja i pjevača, poslužitelja i suradnika, Caritasa i čitača, animatora i molitelja, savjetnika za gradnju i dobročinitelja) – kao graditelju opterećenom postavljanjem kamena po kamena u crkvenu građevinu i kao pastiru 21. stoljeća koji je preuzeo odgovornost i brigu za našu župnu zajednicu, za njezinu sigurnost, rast u vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku, za njezin podmladak – od srca zahvaliti za dobrotu, požrtvovnost i ustrajnost upravljanja fizičkom i živom Crkvom koju činimo svi mi ovdje okupljeni ali i svi oni koji nisu ovdje nazočni.
U jednoj osobi, kojom je Gospodin pred očima sviju nas u dugom nizu od trinaest godina tajanstveno i mudro upravljao prožimaju se: odrješitost i smisao za humor; poduzetnički duh i osjetljivost za čovjeka u potrebi; inovativnost i nov način navještaja Radosne vijesti; poznavanje svih vrsta alata i novih građevinskih materijala i odlično poznavanje psihologije duhovnog života; požrtvovnost, marljivost u gradnji fizičke crkve i poseban smisao za izgradnju zajedništva duhovne Crkve; vizija i vjera; tjeskoba i nada; apostolski i menadžerski duh.
Dragi naš župniče, Vaša je trinaestogodišnja prisutnost ostavila dubok trag na ovom prostoru i u našoj zajednici. Iz Vašeg je djelovanja izrastao i cijeli jedan naraštaj mladih, današnjih suradnika, animatora, pjevača i uspješnih mladih ljudi na studiju. Došli ste na našu župu pred blagdan Velike Gospe (13. kolovoza 2000.) u godini Velikoj jubileja, a Gospodin Vas šalje dalje u svoju službu u godini Vjere. Znakovito i bremenito smislom. U trenutku preuzimanja Vaše odgovorne i svete službe malo stado vjernika okupljalo se u kapelici sv. Leopold Mandić u Subotičkoj ulici, od 1971. sve do 8. kolovoza 1994. godine u okviru župe sv. Marko Križevčanin. Živa je crkva slavila Gospodina u skučenim prostornim uvjetima strpljivo iščekujući novu, fizičku crkvu za koju su postupno bili osigurani administrativni i pravni uvjeti. Krenuli ste od papirologije u dugotrajnu i ustrajnu borbu gradnje Božjeg hrama, i već u prvoj godini svoga upravljanja župom 2001. godine, osposobivši prostor dvorišnog objekta u Subotičkoj u vjeronaučnu dvoranu i župni stan, te manjim zahvatom proširenja interijera kapele, bitno ublažili tada već gorući problem liturgijskog prostora. Na blagdan sv. Leopolda Mandića prije jedanaest godina zagrebački je kardinal Josip Bozanić blagoslovio gradilište i temeljni kamen buduće župne crkve, a već u zimu 2003. živa je zajednica proslavila svoj prvi Božić u prostoru nove crkve – hladnom, nedovršenom ali ispunjenom toplinom vjere, nade i zajedništva. Došašće 2007. godine bilo je posebno svečano, tada je blagoslovljena nova crkva s dovršenim interijerom za bogoslužje. Slijedile su godine daljnjih radova na crkvenom objektu i drugim namjenskim prostorima (sakristije, župnog ureda i stana) a život se zajednice u neprekinutom kontinuitetu sve više kvalitativno obnavljao i brojčano umnažao unutar gabarita liturgijskog prostora u nastajanju. Posljednje tri godine ostat će trajno obilježene projektiranjem i konkretnom realizacijom izgradnje pastoralnog centra. Radovi započeti u ljeto 2011. dovršeni su nedavno stavljanjem izolacije i cijelog kompleksa pod krov.
Nakon trinaest godina živa Crkva vjernika župe sv. Leopold Mandić ima prostranu, novu fizičku crkvu i funkcionalan pastoralni centar. Vašom ste predanošću povjerenom Vam poslu i odanošću svetoj i odgovornoj službi kroz trinaest dugih i napornih godina upravljanja župom gradeći crkvu gradili vjeru ove zajednice. Ugradivši samoga sebe napornim i ustrajnim radom u ovaj fizički prostor i osobno ste rasli u ustrajnosti, postojanosti i vlastitu vjeru svjedočili svima nama jer :
»Crkva je zgrada vjere. U njoj je moguće prepoznavati članke vjere koji su izrasli iz jednog središta. Cijela je zgrada postavljena na zakonitosti odnosa temeljnoga i „zaglavnoga“ kamena. Zgradu se može doživljavati izvanjski, promatrati je iznutra jednakim (izvanjskim) pristupom, ali liturgijski prostor svoj smisao ima u sraštenosti sa životom zajednice, u sljubljenosti s pogledom i dodirom vjere; on je izgrađen da bi se u njemu boravilo, slavilo, davalo hvalu Bogu i život oblikovalo snagom križa i uskrsnuća Gospodinova.«
/Usp. Šaško, Ivan. Arhitektura ispovijedanja vjere // Živo vrelo, 8(2013), str. 5/
Vlč. Davore, Vaši Vam (sada polako bivši) župljani srcem punim zahvalnosti žele mir i blagoslov na svim Vašim putovima :
Neka Vas Gospodin blagoslovi i neka Vas čuva !
Neka Vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka Vam bude !
Neka pogled svoj Gospodin svrati na Vas i mir Vam donese !
/Usp. Br 6, 24-26/
25. kolovoza 2013. župnoj i euharistijskoj zajednici predstavio se novi župnik vlč. Željko Lovrić koji je svoju prethodnu službu upravitelja župe služio u zagrebačkoj župi sv. Mala Terezija u Miramarskoj ulici.
Župna ga je zajednica dočekala pozdravnim govorom:
Poštovani g. župniče,
Vlč. Željko Lovrić,
Pastiru duša,
U Zagrebu, 25. kolovoza 2013.
Bog je jedino bogatstvo koje ljudi žele pronaći u svećeniku. [1] Svaki je svećenik u cjelokupnosti svoga bića slika Božje vidljivosti i donositelj Boga ljudima. Stoga, poštovani g. župniče Vi ste dar Božji nama i blagoslov za našu župnu zajednicu. Ona je kroz dugi niz godina, postupno gradeći svoju fizičku župnu crkvu izgrađivala i svoje zajedništvo, oblikovala svoje običaje i stvarala duhovni prostor svima onima koji su dolazili izvana, bilo kao novi stanovnici ovog dijela grada, bilo kao pripadnici drugih ili okolnih župa, bilo kao nova braća u Kristu. Župnik je u tome bio uzor, dobar učitelj i trajan oslonac jer:
»Tko poznaje ljude današnjice bolje od župnika? K župniku uobičajeno ljudi dolaze često, bez maske, ne s nekakvim izlikama već u prilikama patnje, bolesti, smrti, obiteljskih pitanja. Dolaze u ispovjedaonicu bez maske, samim svojim bićem. Nijedno drugo zanimanje, ne pruža tu mogućnost poznavanja čovjeka onakvim kakav je u svojem čovještvu, a ne u njegovoj ulozi koju ima u društvu.«
/Benedikt XVI/.
Vlč. Željko, u ime cijele župne zajednice, svih njezinih članova i skupina (vjeroučitelja i pjevača, poslužitelja i suradnika, Caritasa i čitača, animatora i molitelja, savjetnika za gradnju i dobročinitelja) želim Vam od srca dobrodošlicu na službu upravitelja naše žive i fizičke Crkve. Neka euharistija za Vas postane škola života, u kojoj će Vas Isusova žrtva na križu podučiti da se sami učinite potpunim darom [2] zajednici kojoj ste poslani.
Povjerena Vam zajednica želi obilje Božjeg blagoslova u Vašoj svetoj i odgovornoj službi:
Neka Vas Gospodin blagoslovi i neka Vas čuva !
Neka Vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka Vam bude !
Neka pogled svoj Gospodin svrati na Vas i mir Vam donese !
/Usp. Br 6, 24-26/
20. rujna 2013. župa je po drugi puta imala Cjelodnevno župno klanjanje, ovaj puta pod vodstvom novog župnika vlč. Lovrića.
28. rujna 2013. župna je zajednica s novim župnikom hodočastila u Pulu, povodom beatifikacije novog blaženika, hrvatskog svećenika Miroslava Bulešića, koji je podni mučeništvo od komunističkih vlasti 12. studenoga 1947.
Njegovo mladomisničko geslo: »Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!« potvrđuje spremnost i postojanost ove mlade duše za beskompromisnu službu Kristu. Njegov kratak život i mučenička smrt daje nam snažno svjedočanstvo da je vjernost Bogu jedini ispravan put u istinski život, progovarajući nam danas, u vremenu sofisticiranih progona kršćana upravo sljedećim riječima:
A pravednici žive dovijeka,
i u Gospodu je nagrada njihova
i briga za njih u Svevišnjeg.
Zato će iz ruku Gospodnjih primiti
kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote;
svojom će ih desnicom Gospod zakriliti
i svojom ih mišicom zaštititi.
/Mudr 5, 16/
U mjesecu studenom 2013. započele su Kateheze za odrasle, projekt Zagrebačke nadbiskupije za 2013./2014. godinu, osmišljen uz Godinu vjere. One su se održavale utorkom:
Iz najave kateheza Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije
U ovoj Godini vjere, koju je papa Benedikt XVI. proglasio 11. listopada 2012. godine, na 50. obljetnicu početka Drugog vatikanskog koncila, cilj je da se svaki vjernik što bolje upozna s istinama svoje vjere te da svojim primjerom i svjedočenjem pridonosi dobru svojih bližnjih i društva u kojem živi. Zato će se, tijekom ove pastoralne godine, posebna briga posvetiti katehezama u župnim zajednicama, s posebnim naglaskom na kateheze za odrasle.
Kateheze za odrasle održavat će se svakog utorka kroz cijelu pastoralnu godinu – od studenog do lipnja, osim u mjesecu siječnju. Jednom mjesečno, katehezu će predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Kako bi dospjela do što većeg broja vjernika, Kardinalova kateheza će se uživo prenositi putem interneta, dok su ostali utorci u mjesecu predviđeni za župnikovu katehezu te molitveni susret. […]
Važno je napomenuti da je župa nezamjenjiv prostor koji obuhvaća cjelokupni vjernički život i zato je pozvana biti bratska zajednica u kojoj ima mjesta za svakoga. Ne postoji nijedno životno pitanje koje nije povezano s vjerom, s Kristom i s Crkvom, zato je jako važno da na ovim katehezama za odrasle u svojim župnim zajednicama, zajedno s našim pastirima radimo na izgradnji sebe, svoje župne zajednice, društva i Crkve. A to možemo samo zajedno u Kristu.
Iz osvrta za Župni listić na drugu katehezu kardinala Josipa Bozanića:
»Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću.« (Pnz 30,15)
Kardinalova kateheza za odrasle na temu »Dar djeteta«, 10. prosinca 2013., 19.30
Dostupno na: Link
»Kardinalova kateheza na temu »Dar djeteta« održana u utorak 10. prosinca u 19.30 okupila je 50ak vjernika u župnoj crkvi i potaknula raspravu fokusiranu na dva, za navedenu temu, bitna pitanja: Što učiniti da naše župne zajednice budu otvorenije prema djeci?, i Postoji li pravo na dijete?
U vremenu u kojem se hrvatskom narodu sve agresivnije nameće mentalitet kulture smrti a u sferi odgoja, obrazovanja, zdravstva, te na poseban način zakonodavstva promiču europski standardi spolnog odgoja vjernici su pozvani na intenzivnije uključivanje u sve oblike društvenog, političkog i pravnog djelovanja, a posebno u svom poslovnom okruženju bez obzira na sektor.
Kardinal je, upozorivši na opadanje nataliteta s jedne, te eksplicitan rast trgovačkih centara i potrošačkog mentaliteta s druge strane, naglasio potrebu dubljeg promišljanja braka, bračne ljubavi i zajedništva na tragu onoga što o braku i obitelji u suvremenom svijetu ističe pastoralna konstitucija Drugog vatikanskog sabora »Gaudium et spes« (Radost i nada).«
Do kraja godine nastavljene su pastoralne i župne aktivnosti, a lijep je odaziv bio i na kateheze za odrasle utorkom namijenjene svim skupinama unutar župne zajednice.
Božićni su blagdani svečano proslavljeni, a župne statistike zorno svjedoče o rastu župne zajednice.
2014.
Župa je nakon trinaest godina u novu liturgijsku i građansku godinu ušla bez dosadašnjeg župnika vlč. Davora Štuljana; nakon brojnih godina naporne gradnje nove crkve i pastoralnog centra u jedno novo poglavlje svog župnog zajedništva.
Što je u tom poglavlju novo, a da već u nekom obliku nije postojalo ili nastajalo kroz postupan razvoj žive i fizičke crkve na Golikovoj 42? Spomenimo samo nekoliko novih naglasaka na već postojećim sadržajima:
12. ožujka započela je Velika devetnica zaštitniku župe sv. Leopoldu Mandiću. Ona je trajala sve do spomendana našeg župnog zaštitnika 12. svibnja. Kroz devet srijeda, župna se zajednica razmatranjem, zajedničkom molitvom devetnice, euharistijskim klanjanjem i prinosom zajedničkih molitvenih nakana po zagovoru sv. Leopolda Mandića pod sv. misom, pripremati za proslavu župnog blagdana u svibnju. Tijekom Velike devetnice misno su slavlje predvodili svećenici iz Trešnjevačkog dekanata sa župnim zborovima. Pobožnost u čast sv. Leopoldu Mandiću s razmatranjem i euharistijsko klanjanje naišlo je na velik odaziv. Velika je devetnica, na određeni način, potaknuta pozitivnim iskustvom pobožnosti srijedama kroz crkvenu godinu, ali istovremeno ona je zbog svog kontinuiteta i sadržajnosti kvalitetniji i konkretniji odgovor potrebama župne zajednice i štovatelja sv. Leopolda Mandića.
10. svibnja, nakon mise bila je smotra zborova iz župa s Volovčice, Miramarske, Vukomerca, Vrbana i Kraljice apostola iz Zaprešića. Nakon smotre svoje su druženje mladi nastavili u Pastoralnom centru, pridruživši se mladim župljanima u pripremljenim kolačima i okrjepi.
12. svibnja svečano je proslavljen župni blagdan. Svečano večernje misno slavlje predvodio je upravitelj svetišta Majke Božje Bistričke prečasni Zlatko Koren u zajedništvu s gotovo svim svećenicima iz dekanata i onima koji su sudjelovali u devetnici. Osobitu je živost župljana izazvala nazočnost bivšeg župnika župe Ljubljanica – Voltino vlč. Davora Štuljana, koji je prošle jeseni zamijenio službu s današnjim župnikom Željkom Lovrićem.
Preč. Zlatko Koren u propovijedi je, oslanjajući se na poruku evanđelja, posebno istaknuo ljubav sv. Leopolda prema svome rodu i domovini, ističući zazive iz litanija – junački sluga pomirenja, pregaoc ekumenizma i osobiti štovatelj Blažene Djevice Marije. Propovjednik je izričito naglasio kako se unatoč današnjem nastojanju ocrnjivanja hrvatske stvarnosti treba oduprijeti upravo stavljanjem pod zaštitu i sebe i domovine sv. Leopoldu Mandiću.
20. rujna, župa je imala i po treću godinu Cjelodnevno godišnje klanjanje.
Potaknute velikim odazivom na kateheze za odrasle utorkom, te zanimanjem župne zajednice za produbljivanjem vjere, u listopadu su započele župne kateheze za odrasle. Kateheze vodi župnik vlč. Željko Lovrić, a održavaju se utorkom poslije sv. mise u 18 sati. Zajednica vjernika produbljuje teme i istine vjere kroz Katekizam Katoličke crkve.
Pripremanje potrebnih troškovnika i dokumentacije za nastavak i dovršetak radova na interijeru crkve i pastoralnog centra su u tijeku.
»Jednom je ljubav ona koja daje ostajanje, drugi put je to Duh Sveti. Ona je kriterij Duha Svetoga naspram nesvetoga duha, odnosno, ona je prisutnost samoga Duha Svetoga, a utoliko i Božja prisutnost. Bitan i središnji sažetak onoga što Duh Sveti jest i ostvaruje, u konačnici, nije »spoznaja«, nego ljubav«.
Benedikt XVI.
[1] Usp. BENEDIKT XVI. Misli o svećeništvu: Izbor tekstova pape Benedikta XVI. Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 2009.
[2].Nav. djelo, str. 29.