SVETI LEOPOLD MANDIĆ, milosrdni ispovjednik i prorok ekumenizma – dokumentarni film

Kronološki podaci iz života svetog Leopolda i postupka za proglašenje blaženim i svetim

12.05.1866. Rođen u Herceg-Novom od roditelja Petra Mandića i Dragice, rođ. Carević, kao jedanaesto, pretposljednje, dijete u hrvatskoj katoličkoj obitelji.
13.06.1866. Primio sakrament krštenja i dobio ime Bogdan, Ivan.
16.11.1882. Stupio u kapucinsko sjemenište u Udinama (Videm), u venecijansku provinciju, koja je imala svoj samostan u Herceg-Novom.
12.05.1884. Stupio u kapucinski novicijat u Bassanu del Grappi. Obukao redovničko odijelo dobivši novo ime fra Leopold.
04.05.1885. Položio jednostavne redovničke zavjete u Bassanu.
28.10.1888. Položio svečane redovničke zavjete u Padovi. Tu je nastavio studij filozofije, a studij teologije u Veneciji.
20.09.1890. Posvećen za svećenika u Veneciji u crkvi Gospe od Zdravlja. Zaredio ga je kardinal Dominik Agostini.
1890.-1897. Boravi u kapucinskom samostanu u Veneciji kao ispovjednik.
1897.-1900. Poglavar je kapucinskog samostana u Zadru.
10.09.1900. Premješten je u samostan u Bassano del Grappa za ispovjednika.
06.04.1905. Postavljen je za zamjenika poglavara u Kopru.
09.09.1906. Premješten je u samostan Thiene za zamjenika.
06.10.1909. Dolazi u samostan u Padovu za ispovjednika i tu ostaje, uz male prekide, sve do smrti.
1917.-1918. Prognan je i boravi u više mjesta južnije od Firence jer nije htio primiti talijansko državljanstvo.
16.10.1923. Premješten je u samostan u Rijeku za ispovjednika Hrvatima i drugim Slavenima.
11.11.1923. Na traženje padovanskih katolika, svećenstva i biskupa vraća se u Padovu za ispovjednika i tu ostaje sve do svoje smrti.
22.05.1935. Proslavlja 50. obljetnicu redovničkih zavjeta.
22.09.1940. Proslavlja 50. obljetnicu svećeništva (zlatna sveta misa).
30.07.1942. Umro je u Padovi na glasu svetosti.
25.05.1945. Imenovan je p. Pietro di Valdiporro (Eliseo Bernardi) za vicepostulatora u postupku za proglašenje blaženim oca Leopolda Bogdana Madića.
31.12.1945. Zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac u svojoj propovijedi u zagrebačkoj katedrali upoznao je hrvatski narod s likom oca Leopolda Mandića. To je bio početak njegova štovanja u našoj domovini.
16.01.1946. Započeo je u Padovi biskupijski informativni postupak za proglašenje blaženim oca Leopolda.
20.03.1952. Zaključen je biskupijski informativni postupak.
02.05.1954. Objavljen je dekret Svetog zbora obreda kojim se odobravaju spisi oca Leopolda.
18.12.1958. Na javnom konzistoriju u bazilici sv. Petra pročitana je pred papom Ivanom XXIII. Molba da se otvori apostolski postupak.
15.05.1962. Sveti zbor obreda raspravlja o uvođenju apostolskog postupka sluge Božjega.
25.05.1962. Papa Ivan XXIII. odobrio glasanje Svetog zbora obreda, vlastitom rukom potpisao Dekret o uvođenju apostolskog postupka i osobno odredio članove crkvenog sudišta.
14.09.1963. Svečano je otvoren apostolski postupak ua oca Leopolda u biskupskom dvoru u Padovi.
19.09.1963. Prijenos tijela oca Leopolda iz gradskog groblja u Padovi u novosagrađenu kapelicu kraj njegove sobice-ispovjedaonice uz kapucinsku crkvu, gdje se sada nalazi.
24.02.1966. Kanonski pregled posmrtnih ostataka i utvrđivanje istovjetnosti. Tijelo je pronađeno neraspadnuto, sačuvano u svim svojim dijelovima.
12.05.1966. Zaključen je apostolski postupak i svi su spisi poslani Svetom zboru obreda u Rim.
01.06.1968. Sveti zbor obreda objavljuje dekret kojim papa podjeljuje oprost od propisa kanonskog prava koji ne dozvoljava raspravljanje o herojskom stupnju krjeposti kandidata za oltar prije navršenih 50 godina poslije njegove smrti.
10.04.1973. Specijalna sjednica Svetog zbora raspravlja o herojskom stupnju krjeposti i jednodušnim glasanjem potvrđuje da ih je otac Leopold prakticirao u životu.
01.03.1974. Papa Pavao VI. objavljuje svečani dekret kojim se potvrđuje herojski stupanj krjeposti.
03.02.1976. Izvršen je ponovni pregled tijela oca Leopolda i ponovno je utvrđeno da je sačuvano u svim svojim dijelovima. Tom prilikom je otpiljena desna ruka i sada je izložena uz grob.
12.02.1976. Papa Pavao VI. potpisao je dekret kojim se potvrđuju i proglašuju čudom dva iznenadna ozdravljenja zagovorom oca Leopolda.
02.05.1976. Leopold Bogdan Mandić proglašen je blaženim. Proglasio ga je papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom svetoga Petra u Rimu.
25.06.1976. Nadbiskup zagrebački dr. Franjo Kuharić, kao predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije, uputio je molbu Svetom zboru za sakramente i bogoštovlje, da bi se spomendan blaženog Leopolda slavio 12. svibnja na području čitave Jugoslavije.
10.07.1976. Odgovorom Svetog zbora za sakramente i bogoštovlje vrhovni svećenik papa Pavao VI. dobrostivo dopušta da se liturgijsko slavlje blaženog Leopolda Mandića stavi u kalendar svih biskupija, 12. svibnja kao obvezatan spomendan.
04.07.1977. Generalni postulator Kapucinskog reda p. Bernardino da Siena uputio je Svetom zboru za proglašenje svetaca molbu da se nastavi s crkvenim postupkom za proglašenje svetim oca Leopolda.
1980.-1981. U nadbiskupskoj kuriji u Trentu obavili su se propisani izvidi u vezi s čudesnim ozdravljenjem Elizabete Ponzolotto koje je predloženo u apostolskom postupku za proglašenje Leopolda svetim.
26.03.1983. Sveti zbor za proglašenje svetaca proglašuje ozdravljenje gospođe Ponzolotto čudom.
09.06.1983. Objavljen je dekret pape Ivana Pavla II. o dokazanom čudu koje se dogodilo na zagovor blaženog Leopolda Mandića.
21.06.1983. Državno tajništvo Svete Stolice objavljuje datum proglašenja svetim oca Leopolda.
16.10.1983. Papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio oca Leopolda Bogdana Mandića svetim na trgu pred bazilikom svetog Petra u Rimu, što se podudarilo s 5. obljetnicom izbora velikog svećenika i 25. obljetnicom biskupskog posvećenja Njegove Svetosti.