Započelo je došašće i nova Crkvena godina. To je vrijeme radosnog očekivanja dolaska Gospodnjega. Novi početak je prilika za nutarnju radost, za dobra djela i za širenje nade i optimizma. Za nas kršćane to je vrijeme intenzivnije molitve i sakramentalnog života, osobito sakramenta pomirenja i euharistije, a bolesnici će primiti bolesničko pomazanje. U sakramentima i molitvi pronaći ćemo milost i zadobiti nutarnju snagu koju sami sebi ne možemo dati nego nam ju daje Bog. Zato bi i ovo došašće opet trebalo biti vrijeme povratka k Bogu. Kršćanin ima korijenje na nebu, a lišće i plodovi su na zemlji i među ljudima.
Na tom putu prema Gospodinu u došašću prate nas njegovi najvjerniji nasljedovatelji. To su Ivan Krstitelj i Blažena Djevica Marija.
Ivan Krstitelj je pozdravio Isusa još kada je bio u majčinoj utrobi. Vjerno je pripravljao put Gospodinu i pripremajući ga sam je položio život za njega. Zato je Ivan Krstitelj „najveći među rođenima od žene“. Tako ga naziva Isus. I mi pozdravljajmo Isusa svakog dana ovoga došašća i cijelog našeg života. Možemo Ga pozdravljati u bližnjima tako da imamo osjećaj poštovanja i sućuti prema njima. Možemo Ga pozdravljati tako što ćemo moliti za svoje bližnje: Članove svoje obitelji, roditelje, djecu, starije, bolesne. Možemo Ga pozdravljati darujući bližnjima mali dar od srca. Dar koji ima zanemarivu materijalnu vrijednost, ali je znak naše pažnje i prijateljstva prema Kristu koji se nalazi u bližnjemu. Tako i mi naše išćekivanje u došašću nećemo pretvoriti u besposličarenje i prazno trčanje kroz život, nego ćemo ga pretvoriti u vrijeme ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Isusova rečenica: „Što ste učinili jednome od najmanje braće, meni ste učinili“, neka nam bude poticaj za takav život.
Marija je svoj život također poklonila Isusu. Isus je začet u njezinom trbuhu, rodila ga je i odgajala, pratila ga na njegovim pohodima, slušala njegove riječi, dopratila ga do križa.
Sve su to trenuci koje i mi u životu doživljavamo. Čas nam grije Sunce, čas nas strese zima, danas nas ispuni radost, a već sutra sjeta. Marija je prošla životne uspone i padove. Doživljavala je boli i radosti, ali njezin život bio je ispunjen jer je sve to proživljavala s Bogom. Cijeli život bila je s Isusom.
Marija nas uči da u boli ne padnemo u očaj i da u uspjehu ne poletimo u visine oholosti. Svoje uspone i padove nastojmo živjeti s Marijom i Isusom i tako ćemo biti u zajednici onih koji nam pokazuju životni put, donose svjetlo i ispunjavaju životnom radošću. Tako ćemo biti u zajednici Svete Obitelji, zaštićeni poput djeteta koje čvrsto grli i čuva njegova majka.
župnik Davor
Nekoliko praktičnih savjeta za II. Nedjelju došašća:
- Pronaći vremena za sebe, razmišljati u šutnji, moliti, razgovarati s nekom duhovnom osobom.
- Posvetiti dio svoga vremena drugima, pomoći onima kojima slabije ide u školi, pomoći mami ili tati u poslovima oko kuće ili u kući, nečim obradovati roditelje.
- Možda u susjedstvu netko treba tvoju pomoć. Izvrsna prilika za plodonosno došašće! Što god učnimo bližnjima, Bog gleda kao da smo njemu učnili.
- Odricanjem mogu uvijek nešto uštedjeti, nešto što postaje dar drugima, njima dar – tebi zasluge pred Bogom. Jednom ćeš ih naći u knjizi života i biti ponosan/a. (možda ti bude žao što nisi bio velikodušniji/a)
Molitva pred drugom svijećom
Nadom protiv beznađa
Sve je lako dok je nade
Dok u srcu vjere ima;
Al’ beznadni što da rade?
Najteže je očajnima.
Daj nam Bože svakog znanja,
Umijeća i marnog rada,
K tomu – svetog pouzdanja
Da beznađe ne nadvlada.