Barbara, djevica i mučenica je kći bogataša iz Nikomedije (III. st.) Prema legendi, bila je vrlo lijepa, pametna i školovana. Svoja vjerska pitanja pisala je glasovitom Origenu i on ju je nazvao “aleksandrijska mudrica”. Otac ju je zatvarao u kulu i čuvao da je uda za velikog bogataša. No, u njezinu kuću došao je Origen, predstavljen kao liječnik, i Barbaru je tajno krstio. Kad je priznala ocu da je kršćanka, on ju je predao gradskim sucima koji su je dali bakljama paliti, grudi joj odsjekli, potrgali joj haljine pa je bičevali i na kraju ju je vlastiti otac mačem pogubio. On je ubrzo od groma poginuo. Barbara je molila da svaki kršćanin koji se sjeti Kristove muke i njezina mučeništva bude pošteđen na posljednjem sudu. Nebo je, kaže legenda, potvrdilo da će njezina molitva biti uslišana. S tim u vezi Barbara se često prikazuje s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije, poputbine umirućima. Barbara je zaštitnica rudara, arhitekata, ljevača i topnika, tvrđava, tornjeva, graditelja, zidara, topništva i općenito vojnika, vatrogasaca i svih koji rade s vatrom (u vezi s gromom i munjom iz legende). Zaziva se u pogibelji od nesretnog slučaja, od epidemije, od groma i u smrtnome času. Štuju je i bušači tunela stijenama i općenito radnici s kamenom.