Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo. Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga. Dušni dan, 2. studenoga, počeo se svetkovati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima. Crkva je od početka njegovala spomen na mrtve, o čemu svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samih početaka kršćanstva. Kad se spominju “svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima. Tradicionalno popodnevno misno slavlje na blagdan Svih svetih zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u 16.00 sati u crkvi Krista kralja na Mirogoju. Nakon misnog slavlja slijedila je blagoslovna molitva kod središnjega križa na Mirogoju. Na groblju Miroševac u 16 sati blagoslovnu molitvu kod središnjeg križa predvodio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić.
