Ovom, prvom nedjeljom Adventa, Katolička Crkva počinje novu liturgijsku godinu. Godinu, u kojoj ćemo još jednom imati milost da na otajstven način proživimo cijeli misterij zemaljskog života našega Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista. Za vjernika jest upravo sjećanje i proživljavanje Isusova života izvor nebeske milosti, koja mu je potrebna da ustraje na putu prema Nebeskoj domovini. Što dublje živimo liturgijsko vrijeme, koje nam donosi samo Spasiteljevo djelo otkupljenja, to se tiješnije povezujemo sa Isusom Kristom. Došašće zauzima veliku ulogu unutar liturgijske godine. Narodna poslovica kaže da „što se dobro započne, dobro se i svrši“. Ovu poslovicu možemo primijeniti i na naš vjernički život i duhovni rast. Došašće jest velika prilika koju nam Bog daje ne samo da se pripremimo za Božić, nego da na neki način krenemo iz početka u našem odnosu sa Bogom. U Adventu će stav bdijenja i molitve biti svakodnevna briga vjernika, koji zna da se dolazak dragog gosta uočava na vrijeme, samo ako se on budno i trijezno iščekuje. Tim više što živimo u društvu koje je apsolutno izgubilo tu svijest te živi upravo suprotno tomu. Nije lak zadatak bdjeti kroz četiri tjedna dok se okolo događa konfuzija i metež. Neka nam primjer Blažene Djevice Marije, koja je cijelim svojim bićem Spasitelja iščekivala, pomogne da kroz ovo milosno vrijeme Adventa svoje srce pripremimo za „Maloga Kralja“. Borna Puškarić, kapelan
