Štovanje sv. Valentina vrlo je rašireno u svijetu. Kod nas su ovome svecu posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva. Mnogi bi vjernici htjeli što više saznati o tom “popularnom” svecu. Nažalost, sve ono što se o njemu zna više je legenda nego stvarni podaci. Sveti Valentin bio je biskup i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije. Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas. Sve do 1969. godine dan Sv. Valentina slavio se 14. veljače kao spomen. Dan je zatim izbrisan iz katoličkog kalendara, te je postao tek neobavezni spomen dan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno povijesnih podataka. No bez obzira, slavili Dan zaljubljenih ili ne, ovo je prilika da razmislimo o ljubavi i njezinom mjestu u našem životu. Ljubav je neizostavni dio i potreba svakoga ljudskog bića. Kakvu ljubav želimo i kakvu ljubav pružamo našim bližnjima? Kako trebamo ljubiti? Koliko je ljubavi u nama, svakodnevno? Isus je o ljubavi vrlo jasno govorio. Kada su ga jednom upitali koja je zapovijed najveća u Zakonu, odgovorio je: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
