Druga nedjelja došašća

Šećući našim gradovima, bez obzira na svu paniku oko krize i recesije, uočavamo velike gužve na ulicama i u trgovinama, dok su glavni prolazi i trgovi već bogato okićeni raznim dekoracijama. Svima je jasno da dolazi Božić, međutim malo tko misli i na ono što je bitno u tom blagdanu, te se mnoštvo bezglavo troši u stvarima koje su nebitne za božićno slavlje: svi kao izgubljeni jure za darovima, raznim popustima i novim trgovačkim kućama. Na nekim lokacijama božićni i novogodišnji simboli pojavili su se četrdesetak dana prije Božića. Razlog tome nije teško pronaći, ali se postavlja pitanje poznaje li takav marketing ikakve granice? Božić započinje četrdesetak dana prije službenog početka bez ikakve priprave, Sveti Nikola nam se pretvara u debelog starca odjevenog u crveno polarno odijelo, crkve se kite već početkom prosinca, a Božić se svodi na bakalar, puricu, božićnu jelku, lampice i razuzdanu zabavu.
U tom trenutku slušamo današnje evanđelje, čujemo glas Ivana Krstitelja koji viče u pustinji, glas koji opominje i poziva na pripravu za Isusov dolazak: „pripravite put Gospodin, poravnite mu staze!…“ Od nas se traži spremnost za Isusov dolazak, traži se da naše srce bude pripravljeno i otvoreno kako bi Isus svojom milošću mogao ući u nj. Potrebno je da se kroz ovo vrijeme Došašća, ovo milosno vrijeme što bolje pripremimo za Isusov Rođendan – Božić. Više pročitajte u listiću.  Kapelan Ivan